Iako se o smanjenju općina i gradova priča već godinama, primjer propusnica koje smo morali imati u rukama ako smo htjeli izaći iz svojih gradova, pokazao je crno na bijelo suludost toga. O ovom problemu razgovarali smo s Marijanom Puljak, za tiskano izdanje časopisa Grazia, broj 251, koja je sa svojim suradnicima iz stranke Pametno bila od samih početaka jedan od glasnijih kritičara trenutačnog teritorijalnog ustrojstva
Marijanu Puljak većina nas upoznala je kad je osnovala stranku Pametno 2015. godine. Međutim, politikom se počela baviti pet godina prije toga kad je preuzela poziciju predsjednice splitskog gradskog kotara Žnjan, a ta politička aktivacija evoluirala je u “Inicijativu za pametne ljude i pametan grad”, iz koje je zatim izrasla stranka Pametno. Otkad su se pojavili, jedna od ključnih točaka na koju su upozoravali da je potrebno kritički sagledati i djelovati bila je nelogičnost teritorijalnog ustrojstva Hrvatske te posljedično i nepotrebna opterećenost državnog proračuna. Upozorenja se nisu bazirala na pustim riječima, nego su podsjećali na rješenje koje postoji i koje je predlagala geografska struka: “Konkretno, preustroj bi podrazumijevao pet regija i 123 urbana centra umjesto 556 gradova i općina te 21 županije. U praksi bi to značilo da bi jedinice lokalne i regionalne samouprave trebale ispuniti određene kriterije kako bi zadržale svoj status. Ti kriteriji podrazumijevaju proračunske kapacitete, određen broj stanovnika, kao i određenu razinu minimalnog vlastitog prihoda. One jedinice koje ne bi mogle zadovoljiti te kriterije bile bi grupirane oko gravitacijskih urbanih centara. Na taj bi način mogli formirati veće i snažnije jedinice, osposobljene za obavljanje većeg opsega javnih poslova. Reforma bi uključila promjenu sustava financiranja te fiskalnu decentralizaciju, odnosno prijenos ovlasti i odgovornosti za pružanje javnih usluga sa središnje na niže razine vlasti, kojima bi na taj način ostalo više novca za poboljšanje lokalnih usluga i razvojnih projekata“, objašnjava nam Marijana Puljak. Kao i mnogi planovi i mini revolucije, ideja zvuči bajno, ali je li reforma, to jest, realizacija doista moguća?
“To je kompleksan projekt i njegova realizacija zahtijeva određeno vrijeme i resurse, ali bi uštede bile velike. Ako pobrojimo sve načelnike, gradonačelnike, župane, njihove zamjenike te političare u gradskim vijećima i županijskim skupštinama, dolazimo do broja od preko 11.000 političara koji su zaposleni ili imaju prihode od političkog mandata.
Pri tome bi trebalo još uzeti u obzir i zaposlene u lokalnoj administraciji kojih je nekoliko desetaka tisuća i bitno opterećuju lokalne proračune. Novim ustrojem broj lokalnih političara smanjio bi se za tri puta. Postojeći sustav bio bi znatno rasterećen, a jedinice lokalne samouprave bile bi zaista na usluzi građanima i poduzetnicima, za razliku od onoga što se sada događa, a to je da ljudima kompliciraju život, stalno donose nove namete i propise te podižu fiskalnu opterećenost.“
Razlozi stajanja na mjestu
Mnogima je jasno da se ti koraci ne događaju jer bi onda političari nedobrih namjera izgubili svoje toliko potrebite tokene zahvale, jedno od najjačih oružja koja su im na raspolaganju u ovom “ruka ruku mije” sustavu u kojem trenutačno živimo. No mnogi se također pitaju ne bi li tim potezom političari dobili dovoljno glasova nas nesvrstanih, pa i onih apolitičnih, da im ne bi trebale usluge kojekakvih šerifa. “Prije svakih izbora slušamo obećanja o reformi lokalne samouprave, ali do nje nikad ne dolazi jer ona vladajućim političarima zapravo nije u interesu. Nisu u pitanju samo prigodni glasovi na izborima, problem je još dublji. Ta enormna mreža općina i gradova omogućila im je razvijanje sustava pogodovanja i zapošljavanja po interesnim linijama, ali i druge oblike korupcije i nepotizma, s kojima značajno učvršćuju svoju moć.
Kad bismo smanjili broj gradova i općina, ujedno bismo razmontirali jedan ogroman birokratski aparat koji, kroz sva ta pogodovanja, korupciju i nepotizam, desetljećima bespovratno guta novac građana i onemogućava napredak.“
No osim političke inertnosti iz darvinističkih razloga, često se kao kamen spoticanja navodi razlog da će “previše ljudi završiti na burzi” i da oni koji žele promjene ne razmišljaju o egzistenciji tih ljudi. Koliko god taj argument zvučao nesuvislo u samom startu, nismo uspjeli ne dotaknuti ga se u razgovoru s Marijanom: “Teritorijalni preustroj je kompleksan projekt i ne može se provoditi naglo, nego postupno. Na burzi ljudi završavaju zbog nepovoljnih gospodarskih prilika koje su rezultat loših politika, prevelikih nameta poduzetnicima i loših propisa, poput zabrane rada nedjeljom. Građani su na trošku države i onda kad su na burzi, pa bi država treba poticati poduzetništvo umjesto da ga onemogućava suludom birokracijom koja je sama sebi svrha. Svrha mreže jedinica lokalne samouprave ne bi smjela biti zapošljavanje što više ljudi u administraciji da nisu na burzi, nego omogućavanje što boljih usluga građanima (komunalnih, socijalnih,…), a dobro gospodarstvo je jamstvo da ljudi mogu naći novo radno mjesto ili ga sami sebi stvoriti svojim idejama za poduzetništvom“, poentira Marijana.
Još jedan beneficij: transparentnost
Još jedna stavka od koje se sigurno strepi u reorganizaciji tijela lokalnih samouprava je transparentnost. Teže je pretakati iz šupljeg u prazno kad se to radi između 13.596 pojedinaca, nego njih pet. Odgovornost se raspline poput mjehurića. “Transparentnost mora biti temelj djelovanja u politici na svim razinama, pa tako i u vođenju državnih tijela. Ona postoje isključivo zato da bi služila građanima i oni u svakom trenutku imaju pravo znati što ta tijela rade, na koji se način njima upravlja i na koji način troše naš novac. Nema nikakvog razloga da uz današnju tehnologiju nemamo sve podatke o npr. gradskim, županijskim ili državnim proračunima dostupne na internetu i to u čitljivom obliku kako bi ih mogao preuzeti bilo tko i analizirati. Sve javne nabave, svi računi, troškovi, izvještaji, analize, sve treba biti nadohvat ruke. Elementarno je pravo svakog građanina biti pravovremeno informiran o svim postupcima političkih vlasti. Ako postoji puna transparentnost u upravljanju, zakinuti mogu biti jedino oni koji svoje pozicije žele koristiti za osobne interese, a ne za opće dobro.“ Dokaz tome je pojava kvalitetnih pojedinaca u nekim gradovima i državama koji su pokazali koliko je transparentost velika stavka. Bjelovar, Zlatar, Supetar, Općine Mača, Zlatar Bistrica… Osim što su pokazali da osvještenost za transparentnošću raste, također su pokazali i da sve što je potrebno jest kvalitetan pojedinac na određenoj poziciji moći i da je sve moguće.
“Transparentnost je usko povezana s političkom odgovornošću. Kada ta odgovornost postoji, raste povjerenje u državu i sustav, ali jednako tako povećava se učinkovitost korištenja javnih resursa.
Činjenica da transparentnost pojedinih jedinica lokalne samouprave izdvajamo kao nesvakidašnje, pozitivne primjere, pokazuje nam do koje mjere ovom zemljom vlada netransparentnost. No, da bismo uistinu dosegli razinu na kojoj će političari na upravljačkim funkcijama biti osviješteni i u startu onemogućeni da pozicije koriste za osobne interese, prvo tu odgovornost moramo osvijestiti kod nas samih, odnosno građana. Trebamo znati koristiti svoja prava i biti svjesni da vlast sami biramo, da i naši glasovi odlučuju. Imamo mogućnost utjecati na politiku i možemo se i moramo pobuniti onda kada ta politika ne radi u općem interesu.“
I za kraj, pitali smo Marijanu otkud toliko jaka volja? “Snažna volja je odraz snažne želje za promjenom. Naravno da svatko od nas ima svoje dobre i loše dane, i ja se vrlo često pitam što mi ovo treba u životu, ali moramo biti svjesni da se nikakve promjene u društvu, kao ni u životu općenito, ne mogu dogoditi bez našeg vlastitog angažmana. Svi zaziru od politike, ali ako želimo da se dogode stvarne, korjenite promjene koje će Hrvatskoj omogućiti napredak, onda se trebamo ili uključiti u politiku, ili koristiti sve mehanizme i prava koja kao građani imamo. Majka sam troje djece i želim da im u svakom trenutku mogu reći da sam napravila apsolutno sve što je u mojoj moći da društvo u kojem odrastaju za njihove generacije učinim pravednijim i boljim.“
