Otkad su postale sastavni dio privatnog i poslovnog života, društvene mreže i filmski pejzaž isprepleli su se do te mjere da jedno bez drugog gotovo više ne funkcionira. Filmski marketing i način na koji veliki studiji dopiru do publike danas su primarno osmišljeni za društvene mreže, uz nekoliko gerilskih kampanja koje su, očekivano, napravljene kako bi postale viralne. A24 je među prvim studijima i distribucijskim kućama koje su prepoznale da se digitalni filmski marketing može transformirati u čitav kulturološki pokret, a prije tri godine Barbenheimer (premijerne projekcije filmova “Barbie” i “Oppenheimer”, najvećih ljetnih premijera 2023.) uspješno je prelio kino “rivalstvo” u viralni digitalni fenomen.
Da, društvene mreže neizbježno su promijenile način na koji konzumiramo sadržaj – filmovi i serije objavljuju se u vertikalnim clipovima i mini-epizodama, a na ovom formatu je i zaživio fenomen norveške serije “Skam” (“Sram”) koja je godinama kasnije ostvarila uspjehe i u hrvatskoj produkciji.
Bit će onih koji će cijeniti ovakve inovativne pothvate i onih koji će gledanje na vertikalnim ekranima smatrati podcjenjivanjem filmske forme, ali što je sa samim sadržajem? Kakve priče gledamo u eri u kojoj ukuse formiraju viralnost i algoritamski trendovi? Scenaristička prilagodba pod diktatom streaming divova je, čini se, očekivana. Prije nekoliko mjeseci pisali smo o “second screen” viewingu, fenomenu koji oblikuje sâm sadržaj tako da ga pojednostavljuje za korisnike, svjestan da većina istodobno scrolla po mobitelima. Zbog toga su dijalozi jednostavniji, a likovi nekoliko puta jasno ponavljaju što se trenutačno događa – sve kako bismo lakše pratili radnju (na oba ekrana).
No mimo ovih navodnih distopijskih prognoza, aktualni kinohit s milijunima u box officeu pokazuje drukčiju verziju utjecaja društvenih mreža. “Backrooms” je primjer viralnog trenda zapakiranog u promišljenu filmsku estetiku i narativ. Kane Parsons, 20-godišnji redatelj trenutačno najuspješnijeg filma iz kataloga A24, inspiraciju za “Backrooms” pronašao je u viralnom postu s platforme 4chan. Fotografija žute prostorije obišla je društvene platforme, a korisnici su joj pridavali različite verzije pozadinske priče. Tako je nastala creepypasta – termin koji možda niste nikad čuli, osim ako ste strastveni korisnik Reddita. Riječ je o internetskim horor pričama koje postaju urbane online legende i ulaze u pop-kulturu.
“Backrooms” je ilustrirao zanimljivu novu paradigmu: pomak od traženja inspiracije u djelima klasične i suvremene književnosti ili prethodnim filmskim klasicima prema snippetima teksta i fotografijama koje su tijekom godina postale viralne na internetu i zagolicale maštu mase.
Među prvim holivudskim projektima inspiriranima viralnim pričama bio je film “Rome Sweet Rome”, čija je premisa bila slanje suvremenih američkih marinaca u antički Rim. Iako je film ostao u fazi razvoja i nikad nije doživio premijeru, priča je započela 2011. godine jednim komentarom u Redditovom threadu, kad je korisnik postavio pitanje mogu li marinci uništiti Rimsko Carstvo. Na temelju toga James Erwin napisao je cijelu alternativnu povijest na Redditu.
Do danas je najpoznatiji primjer viralnog fenomena pretočenog u filmski jezik lik Slender Mana. Čovjekolika figura bez lica, koja provodi psihičku torturu, nastala je 2009. godine kad ju je osmislio Eric Knudsen na forumu Something Awful. Iz dvije lažirane vintage fotografije na kojima su prikazana djeca koja se igraju, dok u pozadini stoji visoka mračna prikaza, razvio se ikonični lik pop-kulture koji se kasnije pojavio u video-igrama i filmovima, uključujući i istoimeni film iz 2018. godine.
Iako su horor priče među primarnim inspiracijama, viralni narativi zaživjeli su i u žanrovima drame i krimića. A24 je producirao mračnu komediju “Zola”, koja je 2021. godine postala jedan od najzanimljivijih filmskih naslova nakon premijere na Sundance festivalu. Satirični krimić započeo je na Twitteru kao thread od 148 objava, koji je napisala konobarica A’Ziah Zola King iz Detroita 2015. godine. U objavi je detaljno opisala avanturu za koju je jedino imalo smisla da završi: priču o djevojci Stefani koju je upoznala dok je radila u striptiz baru i s kojom je uskoro krenula na road trip prema Floridi, tijekom kojeg situacija potpuno izmiče kontroli i evoluira u dramatičnu priču o eksploataciji i prostituciji.
Među recentnijim primjerima je i novi film u kojem ćemo gledati Sydney Sweeney, “I Pretended to Be a Missing Girl”. Nastao je prema kratkoj priči s Reddita koju je napisao Joe Coss. Gigant Warner Bros. otkupio je prava kako bi je adaptirao u psihološki triler o djevojci iz ruralne obitelji koja se pretvara da je njihova davno izgubljena kći, a scenarij će pisati oskarovac Eric Roth, poznat po filmovima “Forrest Gump” i “Dune”.
Trend korištenja internetskog materijala ima smisla u nepredvidivom ukusu moderne publike. U prošlosti, studiji su testirali ideje i provodili istraživanja publike, dok danas korištenje viralnih priča omogućuje da se interes publike već unaprijed mjeri kroz online angažman, uz znatno manji rizik kada govorimo o potencijalnom uspjehu i intrigantnosti samih priča. Dosad su najuspješniji primjeri bili “Zola” i “Backrooms”, pri čemu će potonji zasigurno dodatno potaknuti producente i studije na traženje sadržaja izvan klasičnih okvira – što za publiku znači novu ponudu inspiriranu pričama internetskog doba.
Foto: Profimedia.hr, IMDb
