Nazivaju ga “dizajnerom-svećenikom”, “dizajnerom-filozofom”, “kraljem kašmira” i “princem Solomea”. Brunello Cucinelli je danas sinonim za kvalitetu i bezvremensku eleganciju koje dolaze u paketu s paprenom cijenom. Ipak, mnogi su tu cijenu spremni platiti jednom kad čuju što se sve iza nje krije
Sunčano je jutro u pitoresknom talijanskom gradiću Solomeo, nedaleko od Perugie. Nakon prvog jutarnjeg cappuccina i plivanja popraćenog 25-minutnom rutinom joge, odjeven u bijelu košulju, savršeno krojeni plavi sako i ležerno podvinute bež hlače, Brunello Cucinelli uspinje se srednjovjekovnim uličicama talijanskog seoceta koje do prije par desetljeća nije brojilo ijednog stanovnika. Ispred ovog elegantnog muškarca, s čijeg se lica ne skida smireni, gotovo blaženi osmijeh, novi je radni dan. Njegov modni imperij, stacioniran upravo u malom umbrijskom selu iz 14. stoljeća, samo što se nije probudio. U točno osam sati ujutro Cucinelli tvornice i radne prostore ispunit će čavrljanje na stotine zaposlenika koji će vrijedno i posvećeno, no istovremeno posve opušteno prionuti na posao. I ovog će se dana predano raditi do 13 sati, kad će uslijediti kolektivna pauza za ručak u trajanju od sat vremena. Svi će zaposlenici, od krojača i dizajnera, preko direktora pa sve do vozača zajedno sjesti za stolove s pogledom na zelene brežuljke Solomea te će uživati u domaćem ručku i vinu, poput kakve velike obitelji. Posao će završiti točno u 17.30, nakon čega više nijedan poslovni mail neće stići u inbox, a isto vrijedi i za vikend. Biti online u poslovne svrhe nakon 17.30 je, upitate li njihovog direktora, nedopustivo.
POŠTOVANJE KAO IZVOR KREATIVNOSTI
“Svakog dana svoj um treba njegovati učenjem, dušu molitvom, i radom”, riječi su samo jednog od mnogih “učitelja” Brunella Cucinellija, svetog Benedikta, koje je “kralj kašmira” poželio implementirati u svoje poslovno carstvo. Da mu je to uspjelo dokazuju jasna pravila navedena iznad koja kreiraju ugodnu radnu atmosferu punu poštovanja, kvalitetan i dostojan život njegovih zaposlenika čije su plaće iznad talijanskog prosjeka, ali i veliko divljenje koje modni svijet, pa i onaj poslovni, gaji prema Brunellu Cucinelliju upravo zbog njegove jedinstvene poslovne filozofije – “humanističkog kapitalizma”, naizgled pomalo nespojive s milijarderskim statusom ovog talijanskog modnog mogula. “Želio bih ostvariti dobit koristeći etiku, dostojanstvo i moral. Ne znam hoću li moći, ali pokušavam”, rekao je za “The New Yorker”, čiju je novinarku, baš kao i niz drugih medija, toplo i otvoreno, poput starog prijatelja, proveo svojim domom, Solomeom. Upravo je tom rodnom gradiću njegove supruge Federice, svoje srednjoškolske ljubavi, Brunello udahnuo život. Osim što je tamo smjestio središte svog luksuznog modnog brenda i, proporcionalno rastu dobiti svoje kompanije, posljednja dva desetljeća obnavljao njegove ceste, trgove, crkvu, pa čak i izgradio kazalište i park, revitalizirao je cijeli, dotad napušteni kraj te pokrenuo male i vrsne lokalne proizvođače, zbog čega se skupocjeni komadi kojima na etiketi piše Brunello Cucinelli u potpunosti proizvode u Italiji, odnosno u Solomeu i njegovoj okolici. Dvadeset posto profita odlazi u dobrotvorne svrhe, dok Zaklada Brunello and Federica Cucinelli od 2010. godine podržava i promovira svaki oblik stjecanja znanja te duhovnih vrijednosti. Tu je i School of Arts and Crafts Solomeo u kojoj mladi besplatno uče tradicionalne tehnike krojenja, pletenja, tekstila, poljoprivrede i zidarstva, a sve s ciljem da tradicionalno zanatstvo ostane živo, dok se istovremeno stvara stručna mlada snaga na kojoj počiva izvrsnost i uspjeh ovog renomiranog talijanskog brenda.
OD FARME DO MILIJARDI
Iz načina poslovanja Brunella Cucinellija mnogi će krenuti iščitavati učenja marketingaša Theodorea Levitta o važnosti kupaca, benediktinsku strogoću koju ovaj poslovni čovjek prakticira i u privatnom životu, pa i renesansni humanizam, i s time će se vrlo vjerojatno složiti i sâm Brunello. No, potreba za moralom i etikom u poslovanju te poštovanje ljudi u svakom smislu u slučaju ovog naočitog 65-godišnjaka blistavih očiju zapravo imaju jedno pravo izvorište – njegovo djetinjstvo. Rođen 1953., Brunello je odrastao uz roditelje na farmi bez struje, radeći na polju, poštujući prirodu i živeći skromno, no u skladu i sreći. “Moj bi djed podignuo pogled prema nebu i rekao nešto fascinantno u stilu ‘Neka nam Bog pošalje obilje kiše, snijega, vjetra’. Tada sam shvatio univerzalno načelo koje me dalje vodilo kroz život, ravnotežu koja mora postojati i između ‘profita’ i ‘vraćanja’ “, opisuje svoje postulate. Kad je napunio 15 godina, s obitelji se preselio u grad, a njegov se otac Umberto zaposlio u tvornici cementa, gdje je doživljavao konstantna poniženja. Ona su, baš kao i poniženja koja je iskusio na vlastitoj koži zahvaljujući svojoj skromnoj seoskoj odjeći, ostavila dubok trag na mladom Brunellu. “Još nisam dokučio razlog zašto bi netko ponižavao drugo ljudsko biće. Stoga sam inspiraciju povukao iz suznih očiju mog oca te sam odlučio da ću u životu imati jednu svrhu: ‘moralno i ekonomsko dostojanstvo ljudskog bića’ “.
UČITELJI FILOZOFI
Vrijeme studija na Tehničkoj školi Sveučilišta Perugia Brunello je proveo u živopisnom lokalnom kafiću, razglabajući o politici, ženama, religiji i filozofiji. Iako je od fakulteta odustao, položivši jedan ispit u tri godine, ono u što se tada zaljubio potpuno i zauvijek, i što ga je “odgojilo“ te mu kasnije u životu priskrbilo počasnu diplomu iz filozofije i etike ljudskih odnosa Sveučilišta u Perugiji, bili su njegovi “učitelji“ – Kant, Seneka, Rousseau, Sokrat, Marko Aurelije… Redom oni uz koje i dan-danas provodi svoje slobodno vrijeme te čije biste i mudre misli krase njegove srednjovjekovne dvore u Solomeu. Napokon, u 25. godini, inspiriran šarenim Benettonovim vunenim puloverima, Brunello je bez lire u džepu i uz pomoć prijatelja napravio i prodao svoja prva 53 pulovera od kašmira. Potaknut ovim uspjehom, uspio je dobiti skroman zajam od banke (550$) te je pronašao tvornicu i počeo proizvoditi svoje pulovere od skupocjene dlake kašmirske koze koji su vrlo brzo pronašli put do mnogobrojnih kupaca.
Na njima će svoje poslovanje Cucinelli više-manje temeljiti sve do oko 2000. godine, kad je njegov, već tada luksuzni brend, proširio asortiman i počeo raditi zaokružene i estetski jasne kolekcije prepoznatljive po vrhunskim materijalima, izvanrednim krojevima, neutralnim bojama i svojevrsnom ležernom chicu. Sve su to stavke po kojima je i danas poznat Brunello Cucinelli, što glavom i bradom, što svojim brendom, i zbog kojih komade s ovim potpisom nose svi dubljeg džepa željni kvalitete i bezvremenskog stila. U suštini, nema ništa što Brunella Cucinellija opisuje bolje od riječi njegove “prve filozofske inspiracije”, Immanuela Kanta: “Postoje samo dvije stvari koje me pokreću: zvjezdano nebo iznad mene, i moralni zakon u meni.” Neosporno smion poslovni čovjek koji je svojedobno imao ideju koja je upalila, i koji nikako ne bježi od kapitalističkog sustava, u beskrupulozno je vrijeme profita i nehumanosti uspio zadržati ono što su mnogi smetnuli s uma – tradicionalne vrijednosti uz koje je odrastao i čovječnost. Neumoran u svojoj viziji kvalitete i elegancije jednako kao i u svojim citiranjima poznatih mislilaca, Cucinelli je pokazao da se ono nespojivo itekako može spojiti – poštovanje prema ljudima, poštovanje prema planetu i profit. Baš kao što kaže njegov dragi Marko Aurelije, “podržavanjem potreba čovječanstva, pronašao je mir”.
