Dva noviteta etabliranih hrvatskih autora, Andrije Škare te Igora Rajkija, te jedan belgijske spisateljice Lize Spit, donose priče o mladosti, djetinjstvu i… jeziku
ANDRIJA ŠKARE: DVA PRSTA IZNAD GLEŽNJA
Dva prsta iznad Monikinog gležnja nalazi se neobična tetovaža. Nije ona toliko neobična po sadržaju, koliko po tome kako je tamo dospjela i kako ju je od tinejdžerske do odrasle dobi pratila kroz život i na njega utjecala. Ako je tetoviranje nešto poput odijevanja bez odjeće, glavna junakinja ovoga romana na pragu petnaeste godine života „odjenula“ je priču s fabulom koja će svoj vrhunac doživjeti u dvadesetima, a rasplet… tko zna, na nekoj od postaja nepredvidivosti života, koju ovaj roman sjajno oponaša.
Andrija Škare majstorski je ispričao priču o jednom odrastanju, o mladosti koja je sazrijevala paralelno s mladom hrvatskom demokracijom boreći se sa svime što joj je stajalo na putu: s autoritetom neliberalne politike i naizgled liberalnih roditelja, s neizlječivim bolestima koje prepolove obitelj, s odvajanjem od prijatelja koji to prestaju biti, s ljubavima koje se čine konačnima dok ih neke nove ne demantiraju, s traženjem seksualnog i svakog drugog identiteta kojim se dokazuje zrelost i samostalnost koja – koliko god željena bila – ipak prebrzo dođe.
A sve to uz jedan neprestani soundtrack formativne glazbe koja kao zvučna, emotivna i svjetonazorska kulisa gradi i osobe i svjetove, povezujući ih i razdvajajući kao jedini pouzdani lajtmotiv postojanja koji će nadživjeti i popratiti sve životne izazove. To je takt kojim Andrija Škare piše, ispisujući život kao melodiju koja, bez obzira na sve zajedničke refrene, uvijek ima neki ubojit stih u kojem se krije jedinstvena priča koju je moguće ispričati samo uz pomoć dobrog pripovjedača.
Andrija Škare (Zagreb, 1981.) je diplomirani novinar. Više od desetljeća radio je na Hrvatskoj televiziji kao novinar, scenarist, urednik i voditelj. Pisao je za brojne časopise i portale. Organizirao je koncerte, književne večeri i soareje opće prakse. Za magazin Globus piše glazbenu i književnu kritiku te surađuje s emisijama Kutija slova i Signatura na Hrvatskom radiju.
Jedan je od pokretača programa Tko čita, platforme za afirmaciju autora rođenih nakon 1980. godine.
Prozu je objavljivao u mnogim časopisima u zemlji i inozemstvu, a priče mu se mogu pronaći i u nekoliko zbornika i antologija. Prve je ozbiljnije korake u svijetu književnosti napravio kao osnivač eventualizma pa vrijedi istaknuti Zbornik eventualizma – Nagni se kroz prozor (Celeber, 2006.) gdje je, kao i ostatak eventualističke ekipe, zastupljen s četiri priče.
LIZE SPIT: RASTAPANJE
S blokom leda u prtljažniku Eva dolazi u Bovenmeer. To je njezino rodno mjesto za koje je vežu uspomene na nesnošljivu atmosferu doma i druženje s Pimom i Laurensom, najboljim prijateljima iz djetinjstva. No kako radnja odmiče postaje jasno da se Eva vratila u selo da bi se osvetila za ono što je proživjela kao djevojčica.
Rastapanje je roman koji duboko i nemilosrdno uranja u djetinjstvo pokazujući koliko događaji iz tog razdoblja mogu utjecati na ostatak života. Radnja se vješto premeće iz sadašnjosti u prošlost, događaji se postepeno otkrivaju gradeći napetost koja kulminira na samome kraju. Riječ je o majstorski napisanoj i šokantnoj kronici odrastanja kojom je Lize
Spit postigla golem uspjeh u Belgiji, ali i izvan nje.
Lize Spit (1988., Viersel) mlada je belgijska spisateljica. Studirala je u Briselu na Kraljevskom institutu za kazalište, film i zvuk gdje je magistrirala dramaturgiju. Piše scenarije, prozu i poeziju, a 2013. je na prestižnom natjecanju „WriteNow!“ osvojila nagradu žirija i čitatelja. Prvim romanom Rastapanje (2016.) doživjela je nevjerojatan uspjeh. Roman je već objavljen u desetak zemalja i osvojio je brojne književne nagrade među kojima se ističe „De Bronzen Uil“ iz 2016.
IGOR RAJKI: DRHTAJNIŠTVO
Kad bi nadljudi postojali, mnogi bi od njih prije ili kasnije osvanuli u književnosti kao glavni junaci. U romanu Drhtajništvo Igora Rajkija nema nadljudi, ali postoji jedan nadjunak, junak nad svim drugim junacima – a to je jezik. Ovdje on nije alat za opisivanje svijeta, nego neobično živ organizam koji drugima, više ili manje ljubazno, ustupa mjesto u tekstu.
S njim glavni junak ovoga romana ima najpotpuniji, najuzbudljiviji, najživotniji i najotvoreniji odnos. U svijetu koji nema ni volje ni talenta za riječ, Pisac i Jezik vole se sizifovski hrabro i nadahnuto. Prozaične činjenice služe im samo da bi ih strastveno formulirali na dijalektu međusobnog razumijevanja, na svojoj latentnoj nijekavštini u kojoj i nijemost ima viši
smisao. Nitko im ne može pobrkati račune. Ni nadobudni lektor koji svoju bespomoćnost svako malo mora hladiti u tuš-kabini, ni metaforama poboljšane žene koje traže svoje mjesto u tekstu kao životu, ni nadobudni urednici koji inzistiraju na anemičnoj naraciji, ni roditelji kojima je jezik služio za nesporazume.
Umjesto da s kolektivom drhti pred moći zbivanja i institucija, Pisac u ovom romanu drhti u orgazmičnom užitku semantike, sintakse i grafike, u sladostrasnom buntu protiv misaone i jezične inercije.
To je ono zbog čega ćemo nakon ovog romana osjećati poboljšanim čulima, a o jeziku misliti nježnije i hrabrije – zahvalni Igoru Rajkiju što nam je svojom vještinom baratanja riječima nepovratno otvorio uši.
Igor Rajki (1965., Zagreb) svestran je autor prepoznatljivo nekonvencionalnog stila. Piše kratke proze, romane, drame i eseje te knjige za djecu i mladež. Izvedeno mu je nekoliko dramskih komada, a u produkciji Dramskog programa Hrvatskog radija više radio-igara. Zastupljen je i u nekoliko antologija. Dobitnik je nagrade za roman književnog časopisa Nomad te dviju nagrada za kratku priču „Zlatko Tomičić“ (Karlovac, 2008. i 2010). Njegov dramski tekst za djecu Čarobnjak dobio je prvu nagradu na Ogulinskom festivalu bajki 2010. Jedan je od autora u nagrađivanom
dramskom omnibusu Zagrebački pentagram (ZKM 2009.). Za proznu knjigu Posuđene ispričnice (2011.) dobio je godišnju Nagradu Grigor Vitez. Njegov roman Detektor istine (2012.) bio je u užem izboru za nagradu „Meša Selimović“. Bio je i finalist književne nagrade “J. P. Kamov” s romanom Puteni nametnik 2015., a dva puta ušao je u finale
nagrade T-portala za najbolji roman. Dosad je objavio šest romana, pet zbirki priča, jednu slikovnicu te još nekoliko knjiga
raznorodnih proza.
