U novom broju časopisa Grazia uskoro pišemo o otkrivanju glazbe u doba algoritma koji je osmišljen da nam servira samo ono što nam je već poznato. S našim sugovornicima razgovarali smo kako pronaći novu kvalitetnu glazbu, a u međuvremenu je do nas došla vijest o ZEZ festivalu posvećenom eksperimentalnom zvuku. Idealno je to događanje za sve žedne novih glazbenih interpretacija, onih nerazvikanih i originalnih
Kao jedan od najzanimljivijih nastupa koji će se održati ističe se onaj Žive Vode, jedinstvenog kolektiva na našoj sceni koji djeluje već gotovo osam godina. Posljednjih ste mjeseci posebno mogli primijetiti njihov rad zahvaljujući albumu “Angel’s Breath”, reinterpretaciji istoimenog albuma pjevača i gitarista kultne grupe Ekatarina Velika, Milana Mladenovića, i glazbenika i producenta Mitra Subotića Sube iz 1994. godine.
Legendarni umjetnici album su snimili u Brazilu, a djelo Žive Vode vraća fokus na njihov rad u novom svjetlu. Uoči izvedbe razgovarali smo s Vedranom Peternelom, članom kolektiva, koji nam je otkrio cijelu priču o projektu.
Od osnutka, Živa Voda reinterpretira različite bendove i izvođače – ne libite se jazza, klasične glazbe, pa ni etno glazbe – ali ovo je nešto što, kako se kaže, “hits close to home”. Kako je nastala ideja za ovu reinterpretaciju? Postoji li neka anegdota ili priča koja vas je potaknula na projekt?
Živa Voda je kolektiv glazbenika zagrebačke scene koji smo 2017. inicirali Mak Murtić, Maja Rivić i ja, a čiji je koncept (re)interpretirati glazbu raznih domaćih i međunarodnih autora u slobodnoj improvizacijskoj formi. Kolektiv tako iza sebe ima stotinjak nastupa, u različitim formacijama i s uvijek različitim materijalima.
Jedan od njih bila je i reinterpretacija albuma “Angel’s Breath” Milana Mladenovića i Mitra Subotića Sube iz 1994. godine, nastalog u Brazilu, koji je Živa Voda uživo izvela u zagrebačkom klubu Dva Osam, s Darkom Rundekom kao gostom na vokalu i gitari.
Prvobitna ideja bila je da sviramo Ekatarinu Veliku, ali s obzirom na količinu postojećih EKV cover bendova, učinilo nam se zanimljivije pokušati obraditi “Angel’s Breath”. Taj je album, unatoč kultnog statusa koji je s vremenom dobio, nažalost, prošao i još uvijek prolazi malo ispod radara. Bio je to odraz Subinog izlaska iz regionalnog konteksta, te Milanovog odmaka od EKV-a, neka vrsta manifesta oslobađanja i slobode stvaranja.
Iz tog razloga bio je to idealan materijal za Živu Vodu, vidjeti kako to možemo reinterpretirati, tj. de/re/konstruirati.
Zbog okolnosti koje znamo, taj album, nažalost, nikad nije bio izveden uživo, pa je i to bio dodatan poticaj i izazov da se upravo s tim materijalom uhvatimo ukoštac. Da su imali priliku, siguran sam da ga Milan i Suba ne bi uživo izvodili doslovno, već bi si uzeli slobodu interpretacije i forme, koja se osjeća već i u originalnim verzijama.
U pitanju nije klasična obrada u kojoj biste uzeli sve pjesme i snimili svoje verzije, radi se više o hommageu. Kako je album koncipiran u odnosu na original i kako je izgledao proces stvaranja albuma? Koliko je istraživanje originalnih radova i njihovih priča bilo važno?
Koncept Žive Vode je taj da ne radi “klasične” obrade, već da original pokuša pomaknuti u nekom neočekivanom smjeru. Obično svi zasebno poslušamo original, svatko od članova odabere po jednu ili dvije pjesme za koje ima ideju kako im pristupiti, nađemo se obično na samo jednoj probi prije nastupa, na kojoj se igramo s tim materijalom, ustanovimo stilsku formu za svaku pjesmu, ritam, atmosferu, te prepoznatljive elemente originala. Sve ostalo, dužina, struktura, dinamika itd. – ostaju otvoreni za kolektivnu improvizaciju tijekom koncerta.
Na koncertu u klubu Dva Osam svirali smo gotovo cijeli originalni album, bez inicijalne namjere da se ta snimka izda. Nekoliko mjeseci kasnije, kad sam poslušao snimku, učinilo mi se da to sve drži vodu i van konteksta koncerta te da bi vrijedilo pozabaviti se miksom i postprodukcijom kako bi ta verzija ostala i trajno zabilježena. Ali s obzirom na to da vinil ima svoja vremenska ograničenja, a mi u interpretaciji ne – morali smo odabrati ono što nam se činilo najbolje i što se uklapa u okvir formata u kojem se izdaje. Tako je izbor pao na tih šest pjesama.
“Intencija je bila da njihove riječi, glasovi, premješteni u taj novi zvučni krajolik, stvore neku vrstu mosta između dva vremena, dijalog s glazbenim nasljeđem.”
U postprodukciji sam dodao i fragmente Milanovih i Subinih glasova, izvučenih iz raznih intervjua, koje su nam na raspolaganje stavile Zadužbina Milana Mladenovića i Fondacija Mitar Subotić Suba. Intencija je bila da njihove riječi, glasovi, premješteni u taj novi zvučni krajolik, stvore neku vrstu mosta između dva vremena, dijalog s glazbenim nasljeđem koje su nam ostavili, te steknu novu funkciju – postanu ritmički i emocionalni element unutar kompozicije.
Darko Rundek osobno je surađivao s glazbenicima. Zašto je bilo krucijalno da Rundek sudjeluje na ovom albumu i kako je suradnja s njim izgledala? Koliko je utjecao na smjer albuma?
Darko je često kao slušatelj prisustvovao koncertima Žive Vode, a kao izvođač sudjelovao je već na našem koncertu inspiriranom Haustorovim albumom “Treći svijet”. Kad je u žižu došao Milanov i Subin “Angel’s Breath”, bilo je sasvim prirodno da ga pozovemo, kao njihovog suvremenika, suradnika i prijatelja. S Milanom je osamdesetih dijelio scene diljem bivše države, a Mitar Subotić je bio jedan od producenata Haustorovog albuma “Bolero”.
Darko je na sebe preuzeo zadatak da osmisli obradu pjesme “Čaura”, čija mu je glazbena tema bila inspirativna. Osmislio je za nju taj, od originala, malo ritmički pomaknut riff, a na ostalim stvarima sudjelovao je kao gitarist i prateći vokalist.
Je li bilo razmišljanja o uključivanju još nekih glazbenika iz regije?
Živa Voda uglavnom djeluje u Zagrebu iako se za ovu godinu spremaju i neki nastupi van glavnoga grada, pa je malo komplicirano surađivati s ljudima koji nisu tu ili blizu. Suradnje s gostima voljnim avanture unutar odabranog i zadanog konteksta su nam uvijek drage, a donose nam još i neku “vanjsku” energiju. Osim s Rundekom, surađivali smo tako do sada i s Damirom Imamovićem u kontekstu reinterpretacije pjesama Franka Sinatre, a Damira Urbana ugostili smo za potrebe Makove kompozicije “Murtić 100″, izvedene u Laubi prilikom istoimene izložbe posvećene Edi Murtiću.
Album ste već predstavili u Parizu i Novom Sadu. Kako je pariška publika reagirala, a kako novosadska? Koliko je ova priča specifična za našu regiju i što očekujete u Zagrebu?
U Parizu je, u sklopu multimedijalne izložbe “SUBAsoba”, te na poziv Fondacije Mitar Subotić Suba, premijerno izložen omot albuma “Angel’s Breath de/re/construct”, na kojem je rad Gorana Petercola “Simetrije”, a koji je grafički oblikovao Dejan Kršić, te je premijerno pušten video za pjesmu “Metak”, čiji je autor Bojan Koštić.
“Upravo je to specifičnost Žive Vode, da je živa. Nikad isti materijal ne sviramo na isti način.”
U Novom Sadu smo, pak, na obilježavanju Subinog rođendana, te također na poziv Fondacije Mitar Subotić Suba, po prvi put nakon koncerta u Dva Osam album ponovo izvodili uživo, s potpuno drugom postavom benda. Toj obljetnici prisustvovali su brojni Subini prijatelji i suradnici, a tu je bila njegova majka, Ruža Subotić, koja predvodi Fondaciju. Bilo je izazovno i pomalo zastrašujuće pred njima izvoditi taj materijal, ali svi su odobrili i podržali taj naš slobodan pristup originalu te bili ugodno iznenađeni time što je naša izvedba opet bila drukčija od onoga što je na albumu. Upravo je to specifičnost Žive Vode, da je živa. Nikad isti materijal ne sviramo na isti način, zapravo ni sami u potpunosti ne znamo što će se i kako dogoditi, a tako će biti i u Zagrebu 2. listopada u Kontejneru, gdje nastupamo u sklopu ZEZ Festivala.
Poznati ste po reinterpretacijama, no kakav je vaš stav prema autorskoj glazbi u budućnosti? Možemo li možda očekivati takve projekte?
U nekoliko navrata izvodili smo i autorske materijale, bili oni čista improvizacija ili djelomično raspisani. Dio jedne takve kompozicije, “Fragment Nove Apstrakcije”, našao se na kompilaciji “Zvučni Zid”. Svirali smo i uz nijeme filmove, kao soundtrack uživo. Planiramo se više i tome posvetiti, ali – sve u svoje vrijeme.
Koliko vas originalni materijal ograničava u procesu reinterpretacije – osjećate li ikad da “morate” zadržati određene elemente? S druge strane, koliko slobode imate da pjesmu ili album transformirate u nešto potpuno novo?
Dobre pjesme “trpe” sve transformacije, a poanta reinterpretacije jest odmaknuti se od originala. Stoga, s jedne strane, postoji poštovanje prema odabranom materijalu i autorima, a s druge treba biti i pomalo bezobrazan, uzeti si potpunu slobodu to odvesti nekamo drugamo.
Foto: Marina Uzelac, Bojan Mrđenović, Živa Voda/PR
