Postoji nešto neodoljivo u mirisu i osjećaju ljeta. Miris soli u zraku, užareni beton pod nogama, zvuk cvrčaka koji najavljuju sumrak. Upravo tad, kad se sunce spusti, a ljetna noć tek počinje, shvaćam da je ljetovanje više od odmora – to je stanje uma
Ljetovanje je – stanje uma
I dok su jadranske uvale i skrovite plaže savršene kulise za vlastite filmske priče, prava magija krije se u onim trenucima kad tu ljetnu čaroliju prenesemo na ekran. Ne govorim o klasičnim kinima. Govorim o onom “napravi sam” kinu koje možemo stvoriti s malo dobre volje. Zamišljam savršenu scenu: bijelo platno razapeto između dva stabla, projektor lagano zuji, a u ruci čaša omiljenog koktela. Oko nas samo zvijezde, tišina i obećanje noći. Ako se pak nađete na talijanskoj ili francuskoj obali, tim bolje!
Upravo za takve noći, za maratone koji traju do zore, pripremila sam izbor filmova koji su više od priča. Oni su doživljaj. Oni su magija. Odaberite bilo koji od ovih naslova i obećavam vam da nećete požaliti. Samo će vam noći postati – još čarobnije.
Francuska melankolija i tajanstvena privlačnost
Filmovi francuskog novog vala savršeno hvataju taj osjećaj ljetne letargije i introspekcije. Éric Rohmer majstor je takve atmosfere, a njegovi filmovi moj su siguran izbor kad god osjetim melankoliju. Pogledati “Le rayon vert” iz 1986. godine, to je kao da proživljavam upravo to ljeto s glavnom junakinjom Delphine. Nakon prekida, ona luta kroz ljeto bez ikakvog cilja, tražeći društvo i smisao, a cijeli film posvećen je tom osjećaju usamljenosti i nade. Njezin trud da ugleda tu rijetku zelenu zraku pri zalasku sunca, koja navodno daje uvid u vlastite misli, metafora je potrage za smislom života. Upravo se u tim sitnicama krije ljepota.
S druge strane, tu je “La Collectionneuse”, film koji me podsjeća na sporost i senzualnost ljeta. Jean-Claude Brialy, s naočalama za sunce i savršeno ležernim stavom, priča o kolekcionarskom karakteru žena i o tome kako on i njegov prijatelj pokušavaju izbjeći tu sudbinu. No ne uspijevaju, a film se fokusira na tu igru zavođenja i pasivne agresije. Svaki je kadar kao razglednica, a u zraku se osjeća napetost koja je neodoljiva. Još jedna Rohmerova čarolija, “Le genou de Claire”, vodi nas u priču o neodoljivoj privlačnosti. Nije to strastvena ljubavna priča, već fascinacija, fiksacija. “Želim dotaknuti Claireino koljeno”, izgovara glavni lik, a ja se ježim od same pomisli na tu intimnu, a istovremeno platonsku želju. Takav ljetni film može te uvući u psihologiju likova na nevjerojatno osoban način.
A onda dolazi vječni klasik, film koji nikad ne smijemo zaobići ma koliko ga god puta gledali – “La Piscine” Jacquesa Deraya. To je film koji me uvjerio u to da ljeto u Saint-Tropezu može biti opasno, ali i nevjerojatno privlačno. Romy Schneider i Alain Delon par su iz snova, ali ljubomora koja se krije iza tih savršeno preplanulih tijela u bazenu toliko je intenzivna da se osjećaš kao da i sâm osjećaš tu vrelinu i opasnost. To nije bezbrižno ljeto, već ljeto s misterijom i dramom. Gledajući ih kako se svađaju, gledam ih kako se vole, a sve to s mirisom klora i zelenilom u pozadini.
Talijanski bijeg i La Dolce Vita
S druge strane – Bella Italija! Talijanski filmovi donose tu dobru, bezbrižnu energiju, tu dolce vita atmosferu koja je neponovljiva. “Il Sorpasso” Dina Risija moj je omiljen road movie. Vittorio Gassman kao Bruno je utjelovljenje bezbrižnog duha. On doslovno uvuče sramežljivog studenta u svoj auto, a nas s njim na putovanje kroz Italiju, na Ferragosto. To je savršena slika Italije 60-ih, s automobilima, bikini kupaćim kostimima i osjećajem beskrajne slobode. Nije to samo film, to je eskapizam u svom najboljem obliku, bijeg od svakodnevice na cesti koja vodi prema moru.
“Swept Away by an Unusual Fate in the Blue August Sea” remek-djelo je Line Wertmüller koje doslovno prebaci na pusti otok. Nije li to san svakog ljetovanja? Mariangela Melato kao bogatašica i Giancarlo Giannini kao mornar, sukob dvaju svjetova koji se na tom otoku pretvara u sirovu, strastvenu ljubavnu priču. Nema glamura, samo sirova strast i preživljavanje. To je ljeto koje želiš doživjeti, a film daje osjećaj da smo tamo, sa stijenama i plavim morem koje nas okružuje.
“August Vacation” Paola Virzija film je koji na ironičan način prikazuje talijansko društvo na ljetovanju. Dva potpuno suprotna tima ljudi na malom otoku Ventotene, intelektualci i glasni desničari, sukobljavaju se, ali na kraju pronalaze put jedni do drugih. Upravo u toj nesavršenosti i sukobu krije se ljepota. To je pravi prikaz talijanskog (glasnog) ljetovanja i svih njegovih čari. Za kraj – “Rose Island” je film o sanjaru koji je doslovno stvorio svoju državu na platformi usred mora. To je film o slobodi, o tome kako se ’68. sanjalo o bijegu od pravila i o tome da se napravi nešto novo, nešto svoje. Svaki put kad ga pogledam, a gledala sam ga xy puta, poželim otići na takvo mjesto.
Ovi filmovi više su od same zabave. Oni su pozivnica na putovanje, na osjećaj. A ja, dok gledam te kadrove, osjećam se kao da sam dio te priče, dio tog ljeta, te strasti i te melankolije. Jer, na kraju krajeva, ljeto nije samo godišnje doba. Ljeto je stanje duha.
