U posljednje vrijeme gotovo je nemoguće skrolati društvenim mrežama a da se ne naiđe na termin emocionalna nedostupnost. Od TikToka do podcasta, sve češće čujemo kako su “svi bivši bili emocionalno nedostupni” ili kako “tražimo nekoga tko zna što želi”

Pritom se taj pojam koristi toliko često da se polako počinje razvodnjavati jer ispada da se svaka osoba koja nije odmah izrazila osjećaje, koja je rezervirana, neodlučna ili nedovoljno entuzijastična, lako svrstava pod tu etiketu. No što zapravo znači biti emocionalno nedostupan?

Sigurno svi imamo barem jednu osobu u okolini za koju smo pomislili “on/ona jednostavno nije sposoban povezati se”. Neki se čine hladnima, drugi nepouzdanima ili kao da su zbunjeni u vezi vlastitih osjećaja. Ali emocionalna nedostupnost ne znači nužno da ne postoje emocije; riječ je o nečemu dubljem i složenijem. Stoga, kako bismo bolje razumjeli ovu pojavu, obratili smo se psihologinji Evi Jurković, koja se ovom temom intenzivno bavi kroz svoj edukativni Instagram profil Nektar života.

Emocionalno nedostupne osobe često imaju teškoća u održavanju zdravih i ispunjavajućih partnerskih odnosa, a korijen tog problema najčešće leži u nezadovoljenim emocionalnim potrebama iz ranog djetinjstva. Kako objašnjava psihologinja Eva Jurković, to ne znači da te osobe nisu emotivne, već da imaju teškoća u povezivanju s drugima i prepoznavanju vlastitih emocija. Takvo ponašanje najčešće je nesvjesno i obrambeno; oblik emocionalne samozaštite koji se aktivira u trenucima kad odnos postane dublji i intimniji.

Na početku veze sve može djelovati skladno, no kako se stvara veća bliskost, tako se kod emocionalno nedostupne osobe počinje javljati nelagoda i strah. Bliskost se nesvjesno doživljava kao prijetnja, kao nešto što otvara prostor ranjivosti. Upravo zato, iako im se partner može doista sviđati, u jednom trenutku počinju reagirati povlačenjem ili izbjegavanjem. Što su osjećaji dublji, to je strah od ranjivosti snažniji. Ove osobe često ulaze u tzv. push-pull dinamiku, zbližavaju se tek kad se partner udalji jer tada osjećaju privremeno olakšanje budući da se više ne osjećaju “ugroženo” emocionalnom bliskošću, kako nam otkriva psihologinja u razgovoru.

Također, za njihove partnere ovakvo ponašanje može biti izrazito zbunjujuće, iscrpljujuće i bolno. Osjećaji zanemarenosti, nevidljivosti ili usamljenosti u odnosu nisu rijetkost, osobito ako i sami imaju iskustvo nezadovoljenih potreba iz djetinjstva. Kako naglašava Jurković, nužno je da i partneri ovih osoba rade na sebi, posebno na razvijanju ljubavi prema sebi, postavljanju zdravih granica i izražavanju potreba na neosuđujući način. Emocionalno nedostupni pojedinci često ulaze iz veze u vezu, mijenjajući partnere kad se ponovno javi osjećaj “gušenja”. Umjesto povezivanja, ulaze u površne odnose u kojima ne moraju riskirati ranjivost. Njihova emocionalna distanca zapravo je obrambeni mehanizam.

Ipak, ohrabrujuće je to da se ovakvi obrasci mogu mijenjati. “Ovaj obrazac moguće je promijeniti ako je osoba svjesna toga što se događa i ako ima želju i volju raditi na sebi. Najbolji pristup jest psihoterapijski rad, koji će pomoći da se osvijesti nelagoda koja se javlja i promijeni ponašanje koje je automatsko. Također je potrebno raditi na prepoznavanju i imenovanju vlastitih emocija, kao i na samoprihvaćanju i otvaranju ranjivosti”, ističe psihologinja Jurković.

Upravo tim temama bavi se i njezin šestomjesečni online program Nektar života, koji pomaže ženama izgraditi zdrav odnos prema sebi i stvore kvalitetnije partnerske odnose. U serijalu Psihološka podloga toksičnih veza detaljno obrađuje dinamiku odnosa s emocionalno nedostupnim osobama te pruža alate za njihovo razumijevanje i iscjeljenje.

Foto: Instagram/@hannaschonberg, Unsplash

#lifestyle veze