Često mi se po glavi vrti trenutak s početka 2023. godine kad je održana rasprodaja namještaja iz već nekoliko godina zatvorenog Kina Europa, točnije ono iz Dvorane Müller. Trnci su me tada prošli, a ni sjećanje nije ništa manje živo. Osim tuge što se kino zatvorilo, činjenica da postoji mogućnost očuvanja tih prekrasnih komada i da jedno, barem jedno imam u svome domu (da ne završi na nekom otpadu) budila je u meni neku vrstu pomiješanih emocija sreće, nostalgije, žaljenja i nade istovremeno. Očigledno je cijeli Zagreb imao isti poriv kao i ja jer iako sam došla na navedenu lokaciju prodaje debelo na vrijeme, ispred mene je bio toliki red da mi je momentalno bilo jasno da će svi komadi naći svoj dom
Modernizam kao odjek prošlosti i vizija budućnosti
A kakvi su to tek komadi bili! Moderni, suvremeni stolići i restaurirane fotelje i stolice iz sredine stoljeća, a svi s mid-century stilskim predznakom. Očigledno je osim odanosti kultnom zagrebačkom kinu tu živa i postojana opsesija određenim stilom, dizajnom. Zaronimo dublje u tu opsesiju. Zamislite scenu: godina je 2025., a vi se budite u prostoru gdje svaka linija ima svrhu, gdje svjetlost pleše po površinama koje odišu kvalitetom, a ne kvantitetom. Oko vas, ikone dizajna šute svoju priču o vizionarstvu i pobuni protiv ustajalih normi. Ovo nije prolazni trend; ovo je modernizam – stil koji je preživio desetljeća, a da nije izgubio ni trunku svoje subverzivne privlačnosti. Zašto nas ovaj stil i dalje toliko fascinira?
Modernizam nije samo estetika; to je manifestacija duha vremena, rođen iz pepela rata i želje za radikalnim prekidom s prošlošću. Njegova pojava sredinom 20. stoljeća bila je ništa manje nego revolucionarna. Arhitekti i dizajneri poput Le Corbusiera, Miesa van der Rohea i bračnog para Eames nisu samo stvarali namještaj i zgrade; oni su krojili novu viziju življenja. Njihov je cilj bio odbaciti ornamentalni balast i fokusirati se na esencijalno: funkciju, čistoću forme i inovativnu uporabu materijala.
Uzmimo za primjer funkcionalnost, tu okosnicu modernističkog etosa. Nije dovoljno da stolica izgleda dobro; ona mora biti udobna, ergonomski promišljena, dizajnirana da služi svrsi. Sjetite se samo legendarne Eames Lounge Chair & Ottoman. Njezina je silueta ikonična, ali njezina prava ljepota leži u načinu na koji grli tijelo, u savršenom balansu između luksuza i praktičnosti. Ili Barcelona stolica Miesa van der Rohea – naizgled jednostavna konstrukcija od čelika i kože, ali u svojoj biti utjelovljuje ideju o elegantnoj, minimalističkoj udobnosti. Ovi komadi nisu samo namještaj; oni su skulpture s uporabnom vrijednošću, artefakti koji svjedoče o promišljenom pristupu dizajnu.
A onda imamo čiste linije, taj vizualan potpis modernizma. Odsutnost suvišnih detalja stvara osjećaj reda i prostranosti, čak i u skučenim, malim prostorima. Arhitektura tog doba, s ravnim krovovima, velikim staklenim površinama i otvorenim tlocrtima, radikalno je redefinirala pojam doma. Kaufmann House u Palm Springsu, remek-djelo Richarda Neutre, savršen je primjer te fluidnosti između unutrašnjeg i vanjskog prostora, gdje svjetlost i priroda postaju integralni dio dizajna. Te strukture nisu samo zaštićivale od elemenata; one su bile proslave modernog načina života.
Prirodni materijali igraju ključnu ulogu u toplini i taktilnosti modernističkog dizajna. Drvo, koža, staklo i metal kombiniraju se s iskrenošću, otvorenom komunikacijom prostora te porukama koje šalju ti komadi namještaja, i to bez skrivanja njihove prave prirode. Ovaj naglasak na autentičnosti daje modernim prostorima osjećaj organske povezanosti nasuprot hladnoći sterilnih, sintetičkih okruženja.
No modernizam nije samo suzdržanost. On također donosi hrabre boje i geometrijske oblike, dodajući dozu vitalnosti i vizualnog interesa. Pogledajte samo rad Alexandera Girarda, čiji su tekstili i grafički dizajn unijeli “eksploziju” boja i zaigranosti u inače minimalističke interijere. Ovaj balans između strogosti i ekspresivnosti ono je što modernizam čini tako dinamičnim i relevantnim.
S vremenom se iz modernizma razvio minimalizam, radikalno pročišćavanje prostora do njegove same esencije. Odbacivanje svega suvišnog, fokus na praznini kao elementu dizajna, stvaranje atmosfere spokoja i introspekcije. U prenatrpanom 21. stoljeću, ova težnja za jednostavnošću postaje sve privlačnija, nudeći utočište od vizualnog kaosa. Minimalizam više nije samo dizajn, prostor, već uslijed buke informacija, zatrpanošću svih prostora, čak i planeta, minimalizam je rješenje za bolji, lagodniji i održiviji život. On nije više stil u umjetnostima i dizajnu, nego je lifestyle.
A mi, ovdje u regiji, nismo imuni na tu modernističku čaroliju. Naša arhitektonska baština iz sredine 20. stoljeća krije brojne primjere promišljenog dizajna koji spaja internacionalne trendove s lokalnim kontekstom. Te zgrade, često zanemarene, svjedoče o vremenu kad se težilo napretku i stvaranju boljeg životnog okruženja. U interijerima se taj utjecaj osjeća kroz funkcionalan namještaj, čiste linije i pokoji hrabri detalj koji odražava individualnost prostora.
Zašto je, dakle, modernizam tako vječan? Jer u svojoj srži, modernizam nudi rješenja za temeljne ljudske potrebe: za prostorom koji je funkcionalan, lijep i oslobođen nepotrebnog tereta. Njegova sposobnost prilagodbi, evoluciji čak i novih interpretacija čini ga otpornim na prolaznost trendova. U 2025. godini, modernizam nije samo stil uređenja; on je statement, odraz načina života koji cijeni kvalitetu, promišljenost i ljepotu u jednostavnosti. I dok se svijet oko nas neprestano mijenja, ta temeljna načela modernizma ostaju nepokolebljiva, nastavljajući intrigirati i osvajati nove generacije. Jer, budimo iskreni, tko ne želi živjeti okružen prostorom koji je istovremeno lijep, cool i osviješten? Modernizam to nudi – i zato traje.
