Kao djeca, često na roditelje gledamo kao na autoritete koji sve znaju i uvijek postupaju ispravno. Oni su ti koji postavljaju granice, brinu o našem zdravlju i organiziraju svakodnevicu
Ipak, s vremenom, kako rastemo, počinjemo primjećivati i njihovu ljudsku stranu, odnosno nesavršenosti, pogreške i emocije koje ne izražavaju uvijek na najbolji način. No, kad roditelji teško priznaju slabosti ili imaju potrebu zadržati kontrolu pod svaku cijenu, u odnos s djetetom može se neprimjetno uvući obrazac ponašanja poznat kao “ego roditeljstvo”.
Iako nije formalno definirani stil roditeljstva, ego roditeljstvo sve se češće prepoznaje kao obrazac ponašanja u kojem roditelj u odgoju prvenstveno reagira iz vlastitih potreba. Primjerice, potrebe za kontrolom, potvrdom, ili očuvanjem vlastitog autoriteta. U praksi se to može manifestirati na različite načine: roditelj ne želi priznati pogrešku, inzistira na tome da uvijek bude u pravu ili se ne želi ispričati kako ne bi izgubio autoritet.
View this post on Instagram
Primjeri ego roditeljstva mogu se pojaviti u svakodnevnim situacijama i često prolaze neopaženo. Kada dijete dobije lošu ocjenu, roditelj se ponekad više zabrine zbog toga kako će to utjecati na njegovu sliku u očima drugih, nego zbog stvarnih razloga koji su doveli do problema u učenju. Ako dijete pokazuje emocije poput tuge ili frustracije, roditelj ih može umanjiti ili odbaciti kao pretjerivanje jer mu je teško nositi se s izražavanjem emocija. U trenucima kad izgubi strpljenje ili reagira preburno, roditelj često neće priznati pogrešku, ne zato što ne zna da je pogriješio, već zato što osjeća potrebu da zadrži kontrolu.
Koje su posljedice ego roditeljstva i kako ga izbjeći
Naime, ovakav način roditeljstva može s vremenom narušiti djetetovo samopouzdanje jer djeca mogu razviti osjećaj da su voljena samo kada su poslušna, uspješna ili emocionalno “ispravna”, što često dovodi do perfekcionizma, tjeskobe i straha od pogrešaka. U nastojanju da ispune očekivanja, potiskuju vlastite potrebe i emocije, vjerujući da moraju biti savršena kako bi bila prihvaćena.
Međutim, promjena kreće s prepoznavanjem vlastitih reakcija. Kad primijetite da reagirate impulzivno, zapitajte se djelujete li u interesu djeteta ili iz vlastite potrebe za kontrolom i potvrdom. Umjesto da odmah nudite rješenja ili reagirate obranom, pokušajte djetetovo ponašanje promatrati s razumijevanjem.
View this post on Instagram
Također, iskrena isprika jedan je od najvažnijih alata koje roditelj može koristiti. Priznati pogrešku ne umanjuje autoritet, već pokazuje djetetu da je u redu griješiti i da su odnosi nešto što se gradi i njeguje. Time se stvara povjerenje, emocionalna sigurnost i prostor za otvorenu komunikaciju.
Foto: Instagram/@rocky_barnes
