Filmski svijet oprašta se od jednog od najvećih glumaca svih vremena, Genea Hackmana, koji je preminuo u 95. godini života. S karijerom dugom više od četiri desetljeća, Hackman je ostavio neizbrisiv trag u Hollywoodu, a njegove uloge u kriminalističkim trilerima, vesternima i dramama redefinirale su žanrove u kojima je glumio. Dvostruki osvajač Oscara, četverostruki dobitnik Zlatnoga globusa i jedan od najuvjerljivijih glumaca svoje generacije, Hackman je glumio s nevjerojatnom lakoćom i autentičnošću, zbog čega je bio omiljen, kako među publikom tako i među i kritičarima. Iako se povukao iz svijeta glume još 2004. godine, njegov talent, karizma i nezaboravni likovi koje je utjelovio živjet će zauvijek…
Glumac je pronađen mrtav 26. veljače 2025. godine u svom domu u Santa Feu, u Novom Meksiku, zajedno sa suprugom Betsy Arakawom i njihovim psom. Prema prvim, nepotvrđenim informacijama, navodno se radi o smrti uzrokovanoj prirodnim putem, no službeni razlog još nije poznat. Ipak, vijest o njegovoj smrti munjevito se proširila i izazvala lavinu reakcija kolega, obožavatelja i filmskih znalaca koji su kroz desetljeća pratili njegov rad. Jer Gene Hackman možda nije volio glamur Hollywooda, ali ga je Hollywood obožavao. Njemu u čast, u nastavku smo izdvojili njegovih pet najpoznatijih filmova i uloga po kojima ćemo ga zauvijek pamtiti:
“Francuska veza” (The French Connection, 1971.)
Ova fantastična kriminalistička drama Williama Friedkina donijela je Hackmanu prvog Oscara za najboljega glumca. U ulozi detektiva Jimmyja “Popeyea” Doylea, Hackman je oživio u sirovoj, neuljepšanoj izvedbi odlučnog i opsesivnog policajca koji se ne zaustavlja ni pred čim u lovu na narko-kartel. Kultna scena jurnjave automobilom i napetost same radnje učinili su ovaj film jednim od najboljih trilera svih vremena.
“Nepomirljivi” (Unforgiven, 1992.)
Hackmanova uloga sadističkog šerifa “Little” Billa Daggetta u ovom mračnom vesternu Clinta Eastwooda donijela mu je drugog Oscara, ovoga puta za najbolju sporednu ulogu. Film je preokrenuo tradicionalni vestern žanr, ponajprije zbog prikaza brutalne i nimalo glamurozne slike Divljeg zapada. Hackmanov prikaz nemilosrdnog čuvara reda bio je jednako zastrašujuć koliko i fascinantan te je samo učvrstio njegovu reputaciju jednog od najuvjerljivijih glumaca tog vremena.
“Razgovor” (The Conversation, 1974.)
Francis Ford Coppola režirao je ovaj psihološki triler u kojem je Hackman odigrao jednu od svojih najintrigantnijih uloga: paranoičnog stručnjaka za nadzor Harryja Caula. Film je istraživao tematiku privatnosti i moralnih dvojbi u doba tehnološkog nadzora, a Hackmanova suptilna, introspektivna izvedba donijela mu je značajna priznanja filmskih kritičara. “Razgovor” je i danas kultni klasik, a Hackmanovo tumačenje lika ostaje jedno od njegovih najboljih ostvarenja.
“Mississippi gori” (Mississippi Burning, 1988.)
U ovom snažnom političkom trileru, inspiriranom stvarnim događajima, Hackman je utjelovio iskusnog agenta FBI-a Alana Warda koji istražuje nestanak trojice aktivista za građanska prava u rasno podijeljenom Mississippiju 1964. godine. Film je bio nominiran za nekoliko Oscara, uključujući i Hackmanovu nominaciju za najboljeg glumca. Njegova izvedba bila je toliko uvjerljiva i emotivno nabijena da je samo dodatno potvrdila njegov status jednog od vodećih glumaca svoje generacije.
“Bonnie i Clyde” (Bonnie and Clyde, 1967.)
Ova gangsterska drama Arthura Penna donijela je Hackmanu prvu nominaciju za Oscara za sporednu ulogu, a njegov portret Bucka Barrowa, brata legendarnog pljačkaša Clydea, bio je neodoljivo karizmatičan. “Bonnie i Clyde” bio je i ostao revolucionaran film svog vremena, film koji je redefinirao žanr gangsterskog filma i utro put modernom Hollywoodu, uz Hackmanovu ulogu koja je bila ključna u njegovom uspjehu.
