Snimanje haulova, popularnih videa u kojima se prikazuje što je sve kupljeno tijekom jedne kupovine, postalo je gotovo neizbježan dio digitalne kulture

YouTube, TikTok i Instagram preplavljeni su sadržajem u kojem influenceri i “obični” korisnici otvaraju torbe i kutije pune novih artikala, često uzbuđeno opisujući svaki predmet. No iza ove zabavne “fasade” krije se ozbiljniji problem – promoviranje konzumerističkih navika koje su u sukobu s održivošću, financijskom odgovornošću i zdravim odnosom prema stvarima.

Foto: Instagram @emilisindlev

Zašto to radimo?

Nekoć su ljudi kupovali ono što im je bilo potrebno. Danas se sve češće kupuje iz hira – jer je na popustu, jer je trendi ili jednostavno zato što drugi to rade. Zanimljivo je kako je kod haulova manje važna kvaliteta samih proizvoda, a više količina i povoljna cijena. Nije rijetkost vidjeti videe u kojima ljudi prikazuju desetke predmeta koje su kupili za nekoliko eura svaki. Pitanje je – treba li im to uistinu?

Primjer iz stvarnog života nije teško pronaći. Posljednjih mjeseci sve veći broj ljudi kupuje putem popularne TEMU stranice, koja nudi beskrajne ponude artikala za sitne, rekli bismo smiješne novce. Odjeća, gadgeti, kozmetika – sve je dostupno po cijenama koje privlače pozornost, ali i potiču impulzivnu kupnju. Moje prijateljice, koje bi se inače nazvale razumnim kupcima, odjednom naručuju stvari koje nikad ne bi kupile – majice s bizarnim natpisima i tajice za treniranje upitnih kvaliteta, jeftine ukrase za koje ni ne znaju čemu služe ili torbice koje neće nikada nositi. “Ali bilo je samo dva eura”, kažu, kao da to opravdava nagomilavanje stvari koje će vrlo brzo postati smeće.

Foto: @hannaschonberg

TEMU je tako stvorio kulturu u kojoj je količina važnija od kvalitete. Proizvodi kupljeni na ovakvim stranicama često su loše kvalitete – odjeća se raspada nakon nekoliko pranja, dok plastični proizvodi brzo gube funkcionalnost. Kad ih se zasitimo, najčešće završe u smeću, čime dodatno povećavamo problem otpada koji već opterećuje naš planet. No opravdano je jer “samo dva eura” – ili?

Ok, priznajemo, rijetko gdje ćete pronaći set alata ili nakita za dva-tri eura, no iza prividno povoljnih cijena kriju se ozbiljni problemi. Velik dio proizvoda s ovakvih stranica dolazi iz masovne proizvodnje u tvornicama gdje su radni uvjeti često nehumani, a radnici potplaćeni. Nadalje, transport ovih proizvoda – često s drugog kraja svijeta – dodatno povećava emisije stakleničkih plinova. Kupnjom ovakvih predmeta ne podržavamo samo nesavjesnu proizvodnju već i potičemo daljnju eksploataciju radne snage i prirodnih resursa.

Foto: @emilisindlev

Osim toga, haul kultura utječe i na naše mentalne navike. Gledajući haulove u kojima ljudi s ponosom pokazuju stotine kupljenih sitnica, stvaraju se nerealna očekivanja o tome koliko bismo trebali posjedovati. To kod mnogih potiče osjećaj nedostatka i želju za još većom potrošnjom unatoč tome što su njihovi ormari i domovi već prepuni.  

TEMU je tako, zapravo, na neki način samo simbol modernog konzumerizma – fokusiran na trenutni užitak i zanemarivanje dugoročnih posljedica. Dok proizvodi pristignu na vaša vrata, rijetko razmišljamo o putu koji su prošli, o resursima koji su potrošeni ili o otpadu koji će jednog dana nastati.

Ima li alternative

Na svu sreću, u moru konzumerističkog sadržaja javljaju se platforme i pokreti koji nude alternativu. Jedan od pozitivnih primjera jest Vinted – platforma koja potiče kupnju rabljene odjeće i dodataka, recikliranje i prodaju stvari koje vam više ne trebaju. Ovakvi servisi vraćaju fokus na održivost i smanjuju naglasak na masovnu proizvodnju i bacanje.

Štoviše, sve je više sadržaja koji promoviraju minimalistički pristup, capsule garderobe i filozofiju “manje je više”. Ti pokreti, iako još uvijek u manjini, donose dozu razuma u svijet preplavljen nepotrebnim stvarima.

Foto: @emilisindlev

Priznajem i sama da su mi haul videi zabavni, ali dolazi vrijeme kad se trebamo zapitati što doista promoviraju. Umjesto da hrlimo za povoljnim ponudama i nagomilavamo stvari koje nam nisu potrebne, trebali bismo razmisliti o alternativama. Promicanje održivosti, recikliranja i razborite potrošnje nije samo trend – to je nužnost u svijetu koji se “guši” pod vlastitim otpadom. Kad sljedeći put poželite naručiti nešto samo zato što je jeftino, zastanite i zapitajte se – trebam li to stvarno? Možda je upravo to prvi korak prema zdravijem odnosu prema stvarima i boljoj budućnosti za sve nas. Jer ako promijenimo perspektivu, možda će nam doći do izražaja vrijednost održivosti, a ne prolazni užitak konzumerističkog trenda.