JazzHR Festival ponovno je otvorio svoja vrata ljubiteljima jazz glazbe, donoseći tri dana vrhunskih nastupa domaćih i inozemnih umjetnika
Festival je započeo danas koncertom Makedonskog Nacionalnog Jazz Orkestra i gostujućih solista. Orkestru su se na koncertu pridružili solistii i skladatelji iz Slovenije, Srbije i Hrvatske koji su predstavili autorsku glazbu, a izveli su i nekoliko skladbi makedonskih skladatelja.
Sutra, 26. listopada, jazz večer otvara Valdemar Kušan Trio, a odmah nakon njih nastupa Denis Razz Adjustable Group, čiji će saksofonist Denis Razumović Razz proslaviti svoj 60. rođendan i obilježiti četiri desetljeća uspješne glazbene karijere predstavljanjem novog albuma Discrepancies in Blue. U nedjelju, posljednjeg dana JazzHR Festivala na pozornici će nastupiti Peđa Milutinović sa svojim projektom drumbooty, gdje će predstaviti svoj album Creality.
No, ostanimo na sutrašnjem rasporedu JazzHR Festivala jer smo uspjeli uoči koncerta uhvatiti Valdemara kojeg će se mnogi sjećati po ulozi u kultnoj domaćoj seriji “Bibin svijet”. Ipak, danas Valdemar gradi uspješnu glazbenu karijeru, a mi smo s njime porazgovarali o glumačkoj prošlosti, glazbenoj sadašnjosti, autorskom pristupu jazzu i doprinosu hrvatskoj sceni.
Od televizijskog seta serije “Bibin svijet” do jazz pozornica – Vaš put bio je doista nesvakidašnji. Možete li podijeliti trenutak kada ste shvatili da je glazba za Vas ipak pravi poziv, i kako je to utjecalo na Vaš kreativni razvoj?
Cijelo djetinjstvo i većinu adolescencije, volio sam dramsku i glazbenu umjetnost. Imao sam prilike i mogućnosti doživjeti, vidjeti i surađivati s vrhunskim umjetnicima oba polja. Sa 17 godina, na poziv dugogodišnjeg mentora i prijatelja Luisa Bonille, imao sam priliku posjetiti New York. “If you really want to do this, you have to come to the source and see”- bile su njegove riječi. I u New Yorku je nešto u meni samo kliknulo. Nakon povratka s tog putovanja, znao sam čime se doista želim baviti. Vratio sam se s vatrom, željom i voljom za rad.
Debitantski album “Music of the Mind, Music of the Moment” ima dvojak koncept – s jedne strane pažljivo strukturirane kompozicije, a s druge potpuna improvizacija. Kako balansirate te dvije krajnosti tijekom izvedbi, i što Vam donosi veći izazov – stvaranje u studiju ili nepredvidljivost live nastupa?
Rekao bih prvenstveno da ovakav pristup definitivno donosi fleksibilnost i svježinu glazbi, nekakvu iskrenost koja se rađa i nestaje u trenutku. Trenutak koji više nikada neće biti isti. Svaka izvedba je novo platno spremno da se oboji bojama harmonije i melodije, prelijevanjima iz kompozicije u kompoziciju (bila ona improvizirana u cijelosti ili ne). I stoga je svaki koncert nepredvidiv. Potpuna improvizacija je uvijek rizik, ali vrijedan rizik, jer može otkriti trenutke koje niste očekivali. Mislim da su obje instance same po sebi izazov, međutim u trenutku kad se povežete sa publikom, tijekom live koncerta je naprosto drukčiji osjećaj i utječe na izvedbu.
S obzirom na to da imate glumačku prošlost, koliko Vam je to iskustvo pomoglo u razvoju scenskog nastupa kao jazz glazbenika? Postoji li sličnost između glumačke i glazbene improvizacije?
Ja bih rekao da su sve umjetnosti povezane. Konceptualne paralele se uvijek mogu povući između različitih umjetničkih ekspresija. Gdje se solo jazz muzičara može opisati kao slikanje glazbenog platna kroz prolazno vrijeme ili usporediti sa monodramom, gdje glumac svojim tijelom i emocijama pokušava prenijeti emociju i ispričati priču. Što je pjesnik htio reći, pitanje je, koje se i jazz muzičar treba pitati poslije izvedbe koncerta ili sola. Rekao bih da je moja glumačka prošlost definitivno doprinijela širini cjelokupnoj perspektivi na različite umjetnosti pa tako i glazbu. Uz to mi je sigurno olakšala u govoru pred publikom.
Jazz glazba je poznata po slobodi izražavanja, ali album koji ste izdali kombinira i suvremene pravce poput elektroničke glazbe i rocka. Kako ste razvili tu interdisciplinarnu ljubav prema glazbi i kako uspijevate uklopiti sve te utjecaje u svoje stvaralaštvo?
Slušajući glazbu različitih žanrova i nalazeći motive i koncepte koji mi se sviđaju. Mislim da glazbu treba poštovati. Treba znati odakle je došla, kako se razvijala i kako su različiti žanrovi nastali. Međutim, smatram da ako je glazba dobra, onda je dobra. (Jer su ukusi dosta različiti). Isto tako vrlo pozitivne i zanimljive stvari događaju se upravo u tom tzv. “Melting Pot-u” kultura, žanrova i instrumentarija. Stoga nisam glazbeni purist, mislim da je ljepota u “slavljenju”, zapravo blendu različitih glazbenih (kulturnih) motiva, sounda, zvukova. Glazba je zbog toga universal language koji efektno ruši kulturne predrasude, povezuje ljude i omogućuje dublju komunikaciju bez obzira na geopolitičke i jezične barijere.
Na Jazz festivalu nastupate s bendom u kojem se, uz klavir i bubnjeve, nalazi i truba. Kako ova neobična postava utječe na dinamiku benda i kako se to odražava na interakciju među glazbenicima?
Ova postava definitivno komplementira zvuku muzičara u bendu, omogućuje nam da stvorimo intimnu i taktilnu tapiseriju zvuka kojom onda manipuliramo.
Kako vidite ulogu JazzHR Festivala u promociji i razvoju jazz scene u Hrvatskoj? Što za Vas znači nastup na ovom festivalu i što publika može očekivati od koncerta?
Mislim da je bitno da ovakvo nešto postoji. Bitno je da se kultura održava i diže na viši nivo jer je prvenstveno odraz društva. Pa tako i odgoj same publike i mladih generacija. Uz HGM Jazz festival u Grožnjanu, mislim da su to jedina dva velika jazz festivala koja imamo i treba ih čuvati,održavati i podržavati.
Jazz scena danas doživljava renesansu, osobito s mladim izvođačima koji donose nove zvukove i ideje. Kako Vi osobno vidite budućnost jazza u Hrvatskoj i što smatrate ključnim za daljnji rast ovog žanra kod nas?
Mislim da je to predivno, biti okružen talentiranim i kreativnim kolegama, konkretnim muzičarima, mlađima ili starijima, jako je inspirativno. Mislim da su za daljnji rast i napredak ključni ulaganje u kulturu, odgoj publike i mladih.
Kako biste opisali svoju glazbenu filozofiju publici koja se tek počinje upoznavati s jazzom? Što biste im preporučili da slušaju kako bi zavoljeli ovaj žanr?
Za svoju glazbenu filozofiju bih se pozvao na riječi Lestera Bowieja: “Jazz is not the music you play, it’s the way you play the music”. Preporučio bih da krenu s istraživanjem. Danas je jazz glazba jako širok pojam koji obuhvaća puno podvrsta, permutacija i međuigre različitih žanrova unutar samog žanra. Postoji nebrojeno mnogo dobre glazbe.
Uz jazz, Vaše skladbe reflektiraju i osobne emocije i trenutke introspekcije. Kako se Vaš osobni život i iskustva prožimaju s glazbom koju stvarate – može li se “Music of the Mind” smatrati svojevrsnim ogledalom Vaše osobnosti?
Mislim da svaki umjetnik kada stvara nešto – daje dio sebe u to isto. Bilo to ekspresija emocije kroz djelo, ekspresija života, filozofije, ideje ili koncepta. Mislim da je to posljedica stvaranja.
Kao mladi glazbenik na hrvatskoj jazz sceni, osvojili ste prestižne nagrade poput nagrade “Status” za najperspektivnijeg mladog jazz glazbenika. Koje su bile najvažnije prekretnice u Vašoj karijeri i što je najveća lekcija koju ste naučili na putu?
Do sad sam imao čast dobiti dvije “Status” nagrade; jednu za najperspektivnijeg mladog jazz glazbenika i drugu u kategoriji “Truba” za 2024. godinu. To je definitivno čast i poticaj na daljnji rad i napredak. Bilo je puno lekcija po putu i siguran sam da će ih još biti. Od osobnih lekcija do jednostavnog odrastanja i sazrijevanja koja su i dio samog života koja se na kraju odražavaju na sam instrument i sviranje. Možda najvažnije je svakodnevna disciplina (rad i napredak) i ne odustajanje.
