Čini mi se da je danas mnoštvo sadržaja koji se promovira kao “novo”, “inovativno” i “svježe”, no rijetko koje ime uistinu zazvoni u ušima. OK, priznajem da kao pripadnica generacije Z nisam najjednostavnija publika, no u traženju sadržaja koji će me zaintrigirati na duže od deset minuta iskočilo mi je jedno ime – Dani Kristina
Dani Kristina, punog imena Danijela Hajdinjak, mlada je kantautorica koja suvereno plovi između moćnih pop hitova i melankoličnih balada, a opet uspijeva zarobiti pažnju. Njezini stihovi, prožeti introspektivnim i sirovim osjećajima, stapaju se s melodijama koje su istovremeno hrabre i neočekivane. Pritom, Dani hrabro pomiče granice glazbenih pravila, stvarajući zvuk koji je autentičan i dovoljno drukčiji da vas natjera na ponovno slušanje. Dani je u glazbene vode zaplovila vrlo rano, još kao djevojčica, a od tada je stvorila impresivan opus od više od 600 pjesama. Sve to samo povećava očekivanja da od nje čujemo još više u budućnosti.
Prije svega, možeš li mi reći tko se krije iza umjetničkog imena Dani Kristina? Kako bi se opisala onima koji te ne znaju?
Iza imena Dani Kristina krije se djevojka koja je jednostavno fascinirana ljudskim iskustvom i osoba koja duboko osjeća – ponekad i na svoju štetu. Gotovo sam opsjednuta pronalaženjem novih iskustava i isprobavanjem novih stvari, volim upoznavati nove ljude i tražiti avanturu u svakodnevnim ili nezanimljivim zadacima. Povremeno sam kaotična avanturistica koja je strastvena prema okolišu, izražavanju kroz umjetnost i fascinirana raznolikošću ljudskih perspektiva. Ponekad sam cinična, ali sveukupno sam optimist koji traži svijetlu stranu u svemu.
Počela si svoju glazbenu karijeru vrlo mlada. Možeš li se prisjetiti trenutka kad si prvi put shvatila da želiš biti glazbenica? Koji su bili tvoji prvi koraci?
Prvi put shvatila sam da želim biti glazbenica kad sam vidjela koliko glazba povezuje ljude. Moja sestra počela je uzimati sate klavira kad sam bila mala, i čak sam s pet godina mogla vidjeti kako glazba spaja ljude. Ponajprije, moj otac je provodio vrijeme sa sestrom pokazujući joj kako svirati klavir. Iako dinamika između oca i kćeri kao učitelja i učenice nije dugo potrajala i sestra je brzo nadrasla njegove lekcije, primijetila sam da ih čin stvaranja glazbe zapravo povezuje. To, zajedno s činjenicom da sam odrasla u hrvatskoj dijaspori u Kanadi, gdje su nas stare hrvatske pjesme često okupljale, oblikovalo je moj doživljaj glazbe. Iza izražavanja kroz glazbu stoji identitet, a zajedničko iskustvo na različite načine osjećaju oni koji stvaraju glazbu i oni koji je slušaju. Svidjela mi se ideja započinjanja razgovora i pričanja priča kroz glazbu pa sam odlučila slijediti sestrine korake i počela uzimati sate klavira u dobi od pet godina. Nakon godinu dana snimila sam svoju prvu pjesmu! Kao dijete, imala sam puno emocija i bila sam fascinirana, ali zbunjena mnogim stvarima pa sam odlučila shvatiti svijet kroz pisanje glazbe. To se nije puno promijenilo, ali smiješno mi je prolaziti kroz svoje stare pjesme i vidjeti kako sam pokušavala objasniti stvari svojoj maloj sebi. Čak imam pjesme o tome kako sam povrijedila osjećaje svojih roditelja ili kako sam se osjećala kao dosadna mlađa sestra. Iskreno, ista sam osoba kao i tada – koristim pisanje pjesama i glazbu kako bih se osjećala povezanijom s ljudima i pokušala razumjeti svoje osjećaje.
Impresivna je činjenica da si kao tinejdžerica napisala više od 600 pjesama, a stvaranjem svake od njih sigurno si prošla kroz različite faze i stilove. Možeš li nam reći o procesu koji si koristila za razvijanje svog stila?
Definitivno sam prošla kroz puno faza kao autorica, kao što mislim da svi prolazimo kroz faze kao ljudi! Najviše sam pisala u predtinejdžerskim i tinejdžerskim godinama, što s odmakom ima smisla s obzirom na to da mislim kako svi tinejdžeri imaju mnogo osjećaja. Tada sam prvi put iskusila slomljeno srce i učila puno iz toksičnih prijateljstava dok sam istovremeno pokušavala shvatiti što želim raditi u životu. To se odrazilo i na moje glazbeno putovanje. Odrasla sam uz dosta hard rocka i country glazbe koje sam slušala od svojih roditelja, kao i uz hrvatsku glazbu koju bismo slušali vikendima kad bismo provodili vrijeme zajedno. U početku mislim da je moja glazba bila uvelike pod utjecajem tih početaka, što se može čuti čak i u tehnici koju sam koristila kada sam tada pjevala. Kad sam počela provoditi više vremena baveći se glazbom, to je uključivalo veliki klasični repertoar klavirskih koncerata i opere, no ubrzo sam otkrila da me stvarno privlači jazz glazba. Naučila sam improvizirati jazz vokalno i na klaviru, a to je počelo ulaziti i u moje pisanje pjesama! Dok sam bila mlađa, dosta sam se mučila s time što su me ljudi pokušavali staviti u određeni kalup, i iskreno, to mi još uvijek nije drago. Mislila sam da moram pisati samo country, ili biti samo jazz i blues umjetnica, ili raditi samo popularnu glazbu… Ali što sam više shvaćala da mi se sviđaju različiti stilovi, to sam više željela da svi oni imaju svoje mjesto u glazbi koju stvaram. Sve te faze, baš kao i faze tinejdžerskog doba, pomogle su oblikovati moj zvuk i način na koji pristupam pisanju.
Kako je tvoje klasično glazbeno obrazovanje utjecalo na tvoje stvaralaštvo? Možeš li navesti konkretne primjere kako ti je to pomoglo u razvoju tvog jedinstvenog stila?
Klasično glazbeno obrazovanje bilo je izvrstan način da razvijem disciplinu kao umjetnica. Naučilo me puno o vrijednosti napornog rada i o važnosti teorijske osnove u stvaranju glazbe. Mislim da mi daje prednost pri pisanju jer mogu isprobavati zanimljive progresije akorda i harmonije koje možda nisu uobičajene. Također sam pjevala klasični vokal šest godina te, iako mislim da to nije za mene, naučilo me kako prilagoditi svoj glas kako bi odgovarao svakoj pjesmi ili nastupu. Najviše me ta disciplina naučila da je ponekad u redu kršiti pravila. Svirala sam klasični klavir 14 godina, natjecala se na natjecanjima i učila o glazbenoj teoriji i povijesti… No, budimo iskreni, ponekad je bilo pomalo dosadno provoditi dva sata nakon škole svirajući klavir i vježbajući ljestvice i vježbe. Sada vidim vrijednost toga, ali tada mi je to bilo opterećenje i zahvalna sam roditeljima što su me motivirali da nastavim. Tako bih ponekad, dok sam “vježbala”, krišom otišla u podrum da vježbam na našem sintisajzeru i počela pisati pjesme. Koristila sam strukture koje sam naučila kroz svoje klasično obrazovanje, ali melodije i tekstovi su bili moderni i moji vlastiti. Tada sam mislila da sam buntovnica, ali ispalo je da je to bila sjajna lekcija o primjeni progresija akorda i melodijskih struktura iz klasičnog svijeta u pop glazbu.
Tvoj repertoar obuhvaća različite glazbene stilove, od popa do balada. Kako odabireš žanrove i stilove koje ćeš istraživati u svojim pjesmama? Imaš li omiljeni žanr ili stil s kojim se najviše identificiraš?
Iskreno, gotovo svaki put kad počnem pisati pjesmu, ona je jako spora i nježna, vjerojatno nije baš prikladna za radio, ali tu izlaze najautentičnije emocije. Nakon što je odsviram nekoliko puta, obično se konzultiram sa svojom sestrom i njezinim mužem, koji su mi najdraži ljudi za pokazivanje pjesama, i oni mi daju neke ideje o tome gdje vide da bi pjesma mogla ići… Ali stvarno je lijepo dobiti vanjsku perspektivu. Često pjesmu sviram iznova i iznova, igram se s različitim tempom i ponekad napravim smiješne glasove, a to je obično trenutak kad shvatim opći smjer. Ili, ako se pjesma uklapa u veći projekt, onda prilagođavam žanr i instrumente za tu pjesmu, ali… Većina toga postoji u mojoj glavi, uz malu pomoć bliskih prijatelja. Moj omiljeni žanr vjerojatno je neka vrsta folk-akustičnog stila? Kad bi bilo po mom, sve moje izvedbe bi bile takve. Nažalost, ponekad se stvari za širu publiku moraju prilagoditi, pa sam na neki način prisiljena pjevati na drukčiji način. No definitivno preferiram folk, akustiku i alternativni stil s nekim country elementima – nešto opušteno. Ako nastupam s cijelim bendom ili s jakim glasom, to obično nije moj izbor, volim zadržati stvari nježnima.
Možeš li nam reći više o svojim glazbenim uzorima, poput Taylor Swift, Lennon Stella i Halsey? Koje aspekte njihovog rada te najviše inspiriraju i kako su utjecali na tvoje stvaralaštvo?
Moji glazbeni uzori su sve žene koje, kako smatram, pišu autobiografsku glazbu na stvarno pametan način. Volim njihov pristup strukturiranju pjesama i metafore koje koriste za opisivanje svakodnevnih odnosa, kao i način na koji potpuno ulažu svoje srce u svoju glazbu. Kad čuješ njihove pjesme, i ako znaš njihovu priču, točno znaš o kome se radi. Ako ne znaš tu pozadinu, teško je znati točno o čemu se radi u pjesmi. Za mene, to je stvarno sjajan songwriting: možeš sjediti u sobi s 40 ljudi i nitko ne zna o čemu se radi u pjesmi osim osobe o kojoj se u pjesmi stvarno radi. Osim toga, sve one stvarno istražuju različite žanrove. Taylor Swift počela sam slušati u dobi od šest ili sedam godina, kad je radila country glazbu, i to me stvarno učinilo obožavateljicom country glazbe, ali bila sam obožavateljica kroz njezine pop faze i njezine alternative faze kroz koju trenutačno prolazi. Mislim da produkcija nije baš bitna; ako čuješ pjesmu Taylor Swift i znaš način na koji piše, jasno je da je to pjesma došla od nje, nije bitno što glazba radi jer je songwriting taj koji priča priču. Bilo je zanimljivo vidjeti kako eksperimentira s različitim stilovima produkcije dok koristi isti pristup pisanju. Mislim da je to stvarno učinkovito i pokazuje da je dobra pjesma dobra pjesma bez obzira na glazbu koja je iza nje. Halsey ne drži ništa za sebe i mislim da su njezine pjesme stvarno sirove u emocijama, a to je nešto s čime se ponekad borim… Bojim se biti previše osobna, ali mislim da ona to odlično radi. Lennon Stella je još jedna mlada kanadska umjetnica koju jako cijenim, i ona sjajno radi s opuštenim pjesmama koje su vrlo ambijentalne, a opet pjevljive, i mislim da ona sjajno piše emocionalne stihove koji su još uvijek stvarno učinkoviti kao hookovi.
Pjesma “Sama” tvoja je najnovija objava. Koja je priča iza te pjesme? Kako je nastala i kakvo je njezino značenje za tebe osobno i profesionalno?
Moja najnovija objava je pjesma koju nisam ni planirala objaviti, da budem potpuno iskrena. Dobila sam poruku od mog prijatelja, Marka Mihaljevića, autora pjesme, nakon što je pjesma bila potpuno gotova. Melodija je bila dovršena i samo su trebali glas da upotpuni priču. Obično ne objavljujem glazbu koju nisam sama napisala, ali mislim da je poruka ove pjesme stvarno drukčija i da je zvuk pjesme vrlo sanjiv i dobro odražava tekst. Pjesma je o tome da je u redu biti sam, istražuje putovanje straha od samoće i kasnije prihvaćanja. Za mene, osobno, stvarno odražava moje cijelo putovanje dolaska u Hrvatsku, i tako sam se stvarno vidjela u tekstu i odlučila posuditi svoj glas da je upotpunim. Iako pjesma nosi moje ime, ona nije moja, ali zauzima vrlo posebno mjesto u mom srcu.
Kad pišeš pjesmu, kako izgleda tvoj kreativni proces? Koji su prvi koraci, od ideje do završene pjesme, i kako uključuješ svoje emocije i osobna iskustva u tom procesu?
Za mene je pisanje pjesama izrazito organski proces. Rijetko sjedim za klavirom i prisiljavam se da pišem; obično jednostavno gravitiram prema klaviru iz nekog unutarnjeg poriva. Možda imam loš dan, možda me nešto što sam prošla opterećuje pa odem tamo i sjednem da pokušam prikupiti svoje osjećaje. Obično sjednem i počnem svirati nekoliko akorda, vidim je li neki od njih stvarno odražava moje unutarnje osjećaje. Znam da zvuči pomalo smiješno, ali obično postoji neka nota ili verzija akorda koja me stvarno pogodi, a onda počnem pjevati prvu stvar koja mi padne na pamet. Ponavljam stih možda jednom ili dvaput, a zatim ga zapišem kada dobijem riječi onako kako želim pa prelazim na sljedeći stih i na kraju to postaje dovršena pjesma. Pisanje pjesme obično mi oduzima oko 15 minuta za stvaranje cijele prve verzije pjesme, koji uključuje sve riječi, melodije i akorde, a zatim to snimim na svoj mobitel i ostavim na dan-dva prije nego što možda se vratim i nešto izmijenim. Ipak, jako sam vezana za prvu verziju pjesme koju napišem, tako da su naknadne izmjene obično minimalne, osim ako radim s nekim tko me možda može uvjeriti da nešto promijenim, ali jako sam zaštitnička prema tim prvim sirovim emocijama. Emocije jednostavno izlaze iz mene – obično kako se osjećam, to zapisujem, a samo one koje sam hrabra pokazati svijetu obično se objavljuju ili postavljaju bilo gdje. Budući da je glazba za mene toliko osobna i koristim ju kao oblik izražavanja, postoje pjesme za koje mislim da nikad neću biti potpuno spremna podijeliti jer su moja osobna iskustva u njima toliko sirova i očita. Međutim, one pjesme koje su mi stvarno bliske i za koje mislim da bi se puno ljudi moglo poistovjetiti obično su one koje na kraju objavim. Nije riječ o uključivanju mojih osobnih iskustava u pjesme, već pristupam svakoj pjesmi kao priči, bilo da pričam vlastito osobno iskustvo ili iskustvo ili priču nekog drugog.
Kad slušatelji čuju tvoju glazbu, što bi voljela da im ona pruži ili da izazove? Koji su osjećaji ili poruke koje nastojiš prenijeti kroz svoje pjesme?
Kad slušatelji čuju moju glazbu, uvijek se nadam da će moći razumjeti “sivu zonu” situacija. Mnoge teme u mojim pjesmama odnose se na to da stvari nisu uvijek crno-bijele, da postoji odgovornost s obje strane priče. Često priznajem da i sama činim pogreške kao ljudsko biće, i fokusiram se na aspekt moralnosti u ljudskom iskustvu te kako to nije uvijek tako jednostavno kao što možda mislimo. Kad pišem svoje pjesme, uvijek želim istaknuti ovo i nadam se da će slušatelj možda vidjeti da postoji drukčija perspektiva u situaciji. Ne očekujem da svi razumiju ili vole moju glazbu; uvijek kažem da ako čak i samo jedna osoba na cijelom svijetu osjeti nešto iz glazbe koju pišem, onda uspijevam kao umjetnik. Uvijek ponavljam da je umjetnost subjektivna i to je nešto što ću vikati s vrhova planina do kraja vremena.
Kakva je tvoja vizija za budućnost u glazbenoj industriji? Pripremaš li nove projekte, suradnje ili možda istražuješ nove glazbene žanrove?
Moja vizija u glazbenoj industriji uvijek je ostala otprilike ista. Želim pisati glazbu i izražavati se kroz glazbu, bilo da nastupam ili pišem. Mislim da nikad neću prestati pisati glazbu. Ova posljednja godina bila je izuzetno izazovna za mene zbog zdravlja i provela sam ovo ljeto pokušavajući se oporaviti i fokusirati se na povratak zdravlju nakon što su stvari skoro dosegle izuzetno kritičnu točku prošle jeseni/zime. Ponosna sam na svoju sposobnost da nastavim dalje, ali ponekad je dobro uzeti predah i reorganizirati se. Ponekad, ljudi vide samo trenutak i misle da znaju sve pa je važno uzeti vrijeme za sebe, osobito u ovako kreativnoj industriji. Čak mi je pauza dobro došla da isprobam neke nove kreativne ideje! Stoga definitivno planiram nastaviti objavljivati novu glazbu, nastavit ću raditi kao tekstopisac za neke DJ-eve i druge umjetnike, i uvijek mi je jako zabavno eksperimentirati s hrvatskom glazbom. Naravno, najlakše se izražavam na engleskom, ali radim na nekim doista uzbudljivim novim projektima u kojima se nadam da ću moći pretvoriti svoje engleske tekstove na hrvatski dok započinjem novi život ovdje.
Mislim da sam definitivno pronašla vrstu žanra kojem bih željela ostati vjerna i planiram biti malo odlučnija u svojim glazbenim odlukama, ne samo nastavljati reći “da” kako bih oživjela viziju drugih ljudi o sebi i njima udovoljila. Želim biti potpuno svoja u svemu što radim i ponekad mi je žao što nisam uvijek imala priliku to biti. Bila je to vrlo poučna godina za mene i odlučila sam da ću se posvetiti projektima koji me ispunjavaju umjesto da pokušavam zadovoljiti druge verzije sebe koje drugi misle da bih trebala biti. Glazba je moj način izražavanja i želim da to i ostane. Stoga, jako sam uzbuđena zbog nadolazeće godine i svake nove glazbe! Planiram još toga stvarati s Marko Mihaljevićem, mislim da se mi totalno kužimo u glazbenom smislu, i zbog toga mi je jako drago! Pisanje je moja glavna strast, ali ne mislim da ću ikad prestati biti glazbenica i nastupati.
Za kraj, gdje te možemo slušati?
Sve svoje službene glazbene objave učitavam na Spotify ili druge streaming usluge poput Apple Musica, ali često ću objavljivati obrade ili druge manje projekte na YouTubeu ili Instagramu! Možete me pronaći pod “Dani Kristina” ili @itsdanikristina.
