Putovanja su vrata koja otvaramo prema nepoznatom, pružajući nam priliku da otkrijemo skrivene kutke planeta, osjetimo puls različitih kultura i uživamo u nevjerojatnoj raznolikosti svijeta. Kad putujemo, obogaćujemo se novim iskustvima i perspektivama, a upravo su to nedavno doživjele Duška Boban i Gorana Vežić, koje su se vratile s nezaboravne plovidbe Azijom, od Šri Lanke do Japana.
Duška Boban, splitska umjetnica i pedagoginja, poznata je po svojoj strasti prema fotografiji. Njezino stvaralaštvo nadilazi granice umjetnosti tako što ih uspješno integrira konceptualnu fotografiju u terapeutske i mindful prakse, o čemu ćemo razgovarati više drugom prilikom.
S druge strane, Gorana Vežić je splitska modna dizajnerica, vlasnica concept storea i učiteljica joge. Nakon diplome na Pomorskom fakultetu, Gorana se posvetila svojoj prvoj ljubavi – umjetnosti i dizajnu. Već 20 godina vodi galeriju Arterija u staroj gradskoj jezgri Splita, gdje promovira svoje i radove drugih regionalnih dizajnera. Jogu prakticira više od dva desetljeća, a 2010. je postala učiteljica ashtanga joge.
Njihovo veliko prijateljstvo i zajednička ljubav prema putovanjima, istraživanju nepoznatog i posebna privrženost Aziji čine ih idealnim suputnicama. Iako dolaze iz različitih umjetničkih sfera, Duška i Gorana dijele zajedničke strasti – fotografiju, jogu, putovanja, more, ekologiju i odgovorno urbano okruženje. Njihova putovanja nisu samo istraživanja novih mjesta već i potraga za dubljim razumijevanjem svijeta i nas samih.
A postoji li bolji način za upoznavanje samih sebe od putovanja Azijom – kontinentom bogatim kulturnom raznolikošću i prirodnim ljepotama? Opće je poznato da je Azija oduvijek bila privlačna destinacija za putnike, a Duška, koja je tek nedavno otkrila njezine čari, nije mogla sakriti svoje oduševljenje. Od Colomba do Langkawija, Singapura, Hong Konga, pa sve do japanskih dragulja Kobea, Tokyja i Kyota, njezine su fotografije svjedočanstvo šarolikosti i ljepote tih destinacija.
Gorana je svoju vezu s Azijom započela još 2003. godine, posjetivši jogijski ashram u Indiji. Kasnije svoj jogijski put nastavlja baš u Indiji kroz praksu Ashtanga joge pod vodstvom Rolfa Naujokata. Svake godine, do 2020., posjećivala je Indiju, provodeći mjesec dana u posvećenosti jogijskoj praksi. Unatoč prekidima zbog pandemije, Gorana je ostala privržena Aziji, a prošle godine ponovno je pronašla put natrag, pokazujući neumornu ljubav prema tom dijelu svijeta.
Nedavno su Duška i Gorana imale priliku doživjeti Aziju na poseban način – kao predavačice na Peace Boatu. Duška je dijelila svoje iskustvo terapeutske i mindful fotografije, dok je Gorana nudila uvid u jogu i njezine blagodati.
Zašto dati priliku Peace Boatu kao načinu putovanja?
Peace Boat, iako nama još nedovoljno poznat koncept, sve je popularniji u svijetu putovanja. Ovaj koncept, nastao prije 40 godina, promiče mir, ravnopravnost i održivost. Kroz 115 putovanja, postao je simbol međunarodne solidarnosti i promicanja mira, nudeći obrazovne programe i mirovne aktivnosti usredotočene na održivi razvoj, zaštitu okoliša, nuklearno razoružanje i ljudska prava.
U svijetu u kojem su tradicionalni oblici turizma postali uobičajeni, Peace Boat predstavlja svježu perspektivu za one željne edukacije i dubljeg istraživanja nepoznatog. Njegovo osnivanje pripisuje se Yoshioki Tatsuyi, novinaru i aktivistu koji je 2008. bio nominiran za Nobelovu nagradu. Tijekom 90-ih, Tatsuya je pratio ratna zbivanja u mnogim dijelovima svijeta, uključujući i našu zemlju, gdje je upoznao splitskog novinara i Goraninog oca, Gorana Vežića. Između njih se rodilo cjeloživotno prijateljstvo pa su se Gorana i Yoshioka poznavali još od njezinog ranog djetinjstva.
Gorana je tako, upućena u rad Peace Boata, pričala Duški o ovom načinu putovanja i mirovnim porukama za koji se ovaj koncept putovanja zalaže, pri čemu se i sama Duška oduševila jer je već prije maštala o sličnoj inicijativi za putnički feribot Amorellu, simbol splitske brodogradnje iz 1988., kojim se bavila u svom umjetničkom projektu.
“Putovati velikim prekooceanskim brodom dva tjedna, dijeliti ograničen prostor i vrijeme koje traži preciznu organizaciju s ljudima iz različitih dijelova Azije samo po sebi iskustvo je koje se znatno razlikuje od svih mojih dosadašnjih putovanja i suradnji”, govori nam Duška.
Na brodu se održavaju razni obrazovni programi i mirovne zagovaračke aktivnosti. “Život na Peace Boatu nije nalik dosadnoj dokolici kruzerskih brodova. Svako jutro vas u pretincu kabine dočeka savijeni A3 papir, tzv. dnevne novine sa sitno isprintanim gustim rasporedom najrazličitijih zbivanja koja se odvijaju toga dana”, objašnjava Duška.
Osim toga, brod nudi različite aktivnosti poput predavanja, radionica, koncerata, predstava i kreativnih radionica. Putnici aktivno sudjeluju u zagovaranju mira, kao što je izrada golemog transparenta s natpisom “Stop Killing Gaza”, koji je visio dužinom broda za vrijeme plovidbe istočnim dijelom Mediterana, kao i na kraju, za vrijeme pristajanja na Osanbashi terminalu u Yokohami.
Gorana se uz osmijeh na licu prisjetila i nekih zanimljivih izazova i situacija s kojima su se suočavale na brodu, a koje su obogatile njihovo iskustvo i dale novu perspektivu – poput ograničenog pristupa internetu: “Minute tog interneta nemilosrdno su se trošile čak i dok smo samo pokušavale uspostaviti vezu ili čekale da netko od naših kod kuće odgovori na poziv. Ta vrsta detoxa od interneta nadoknadila nam je sve sate slabijeg sna i pružila odmor od hiper-informiranosti i hiper-povezanosti, a to iskustvo bih svima od srca preporučila s vremena na vrijeme.”
Sve ovo samo nas je dodatno potaknulo na razgovor o avanturi zvana Azija, a Duška i Gorana podijelile su s nama svoje dojmove i dale korisne savjete o tome što posjetiti u Aziji te zašto bi nam Peace Boat trebao biti na radaru kao opcija putovanja.
Pri planiranju putovanja u Aziju, Duška nam je istaknula što vrijedi imati na umu:
- Vidjeti Colombo ne znači zapravo vidjeti Šri Lanku
“Ali je zato Colombo tipičan primjer velikoga azijskoga grada u kojemu se isprepliću tri religije, Istok i Zapad, različiti kolonijalni stilovi gradnje, siromašne četvrti i megalomanska gentrifikacija zapadne obale. Pamtim ga po naizmjeničnim valovima vrućine i kiše, ludim vožnjama u prometnim gužvama po kvrgavom asfaltu, raskošnom zelenilu, neobičnim pticama i jednom golemom šišmišu koji nas je nadletio usred dana. Iako nisam religiozna, jedno od najljepših uspomena iz Colomba nosim iz njihovog budističkog hrama Gangaramaya. Subotom ujutro, kad se tamo odvija vjeronauk, preplavljuje ga cika po svuda razletjele djece odjevene u bijelo. Posjetitelji su češće pripadnici lokalne zajednice, koji tamo rado borave i druže se. Sveprisutni kontrast pozlate i prirodnih materijala prate ukrasi od šarenog cvijeća, i sve je istovremeno nekako raskošno i skromno. Nas smo dvije igrom slučaja upoznale glavnog redovnika, koji nas je lijepo primio u svom uredu, a svakoj je darovao dvije grafike s blijedim prikazom lica mladog Buddhe i knjigu s budističkim, zapravo univerzalnim mudrostima. Drugo mjesto koje mi je ostavilo poseban dojam jest zvjezdarnica, tj. Planetarium iz 60-ih godina prošlog stoljeća koji se nalazi u zelenom sveučilišno-muzejskom kvartu. Na tom se mjestu još može osjetiti duh Nesvrstanih, koji su u Colombu utemeljeni, duh tadašnjeg vremena koje danas svojim optimizmom i težnjom ka stabilnijem svjetskom poretku djeluje”, govori Duška.
- Malezija – neotkriveni kulinarski raj
“Langkawi je malezijski otok izrazite turističke orijentacije, ali prvo što uočavamo jest da kod njih to ne znači i preizgrađenost kao kod nas. Posjetili smo dva obalna mjesta, dvije pješčane plaže i jedno izletište u unutrašnjosti otoka s Durian Perangin vodoskokom. Priroda je posvuda izrazito bujna, a majmuna je po putu moguće vidjeti više negoli mačaka. Posebno mi se svidio noćni market, gdje nas je u čudu ostavila malezijska kulinarska raskoš o kojoj nismo ništa znale. Što se kupanja u moru tiče, moram priznati, ono se ne da mjeriti s našim morem. Uvijek sam sa skepsom slušala priče kako je naše more najljepše na svijetu, ali sada mogu reći da je ovdje na razvučenim pješčanim plažama s beskrajno dugim zamućenim plićakom ipak najveći užitak sâm pogled na prelijepi krajolik uz obavezno ispijanje kokosovog mlijeka kao čudesnog prirodnog rehidromiksa.”
- Singapur iznenađuje bogatstvom, ali i “sterilnom” urednošću
“Glavna ulica sa shopping hramovima svih svjetskih luksuznih brendova nema znakova spontanog života na otvorenom do mjere da je teško naći ugostiteljsko mjesto koje ima terasu. Život kao da se odvija u strogo kontroliranim komercijalnim uvjetima tih shopping centara, a na ulici je sve uglavnom u službi suvremenog high-tech arhitektonskog i reklamnog dekora. Zato smo potražile vrevu u “Maloj Indiji”, no i tamo je šarenilo života ostavilo dojam nekakvog privida, osobito Gogi, koja dobro poznaje razne dijelove originalne Indije. Provjerile smo i otok Sentosa, najviše zbog neobične vožnje vlakom, no i tamo je sve bilo izrazito turistički komercijalno. Pogled nam je mamilo mnoštvo teretnih brodova na pučini kao odraz dinamične svjetske ekonomije. Znamo da jednodnevni posjet nije ni približno dovoljan za stjecanje pravog dojma o Singapuru, ali od svega nam je najviše žao što nismo stigle posjetiti botanički vrt, pa svima savjetujemo da se u sličnim situacijama prvo upute tamo.”
- Hong Kong idealan za uživanje u arhitekturi
“Hong Kong je uspio tijekom našeg 24-satnog boravka probuditi veliku znatiželju i još veću želju za povratkom. Samo uplovljavanje brodom u njegov arhipelag poseban je doživljaj. U morskom kanalu klize, zuje i jure sve vrste plovila, s obje strane okružuje vas zelenilo koje naglo prekida mašinerija izgradnje masivnih zdanja, od kojih kao da svako ima kapacitet manjega grada. Usprkos nastavku sličnih, već izgrađenih pojasa s obje strane kanala, medij mora i prirode ne prestaje dominirati obzorom. Pristajemo tijekom popodneva u sami centar grada. S terminala i carine izlazi se, kao i u Singapuru, direktno u golemi shopping centar kroz koji pretrčavamo, ali i uočavamo da nema čega nema. Večer brzo pada i mi se odmah vaporetom nalik na venecijanski prebacujemo na Hong Kong Island, svjetski poslovni centar Azije. Tamo je moguće udovoljiti niskim strastima za uživanjem u suvremenoj arhitekturi kakvoj bi teško ili nikad prepustili centre naših europskih gradova. Usput detektiramo slavne zgrade arhitektonskih zvijezda poput Zahe Hadid i Normana Fostera – uočavamo neke za današnje pojmove skromne modernističke ljepotice, sve u hodu prema tramvaju koji se strmom uzbrdicom vozi prema Hong Kong Peaku. Penjemo se tako sad već kroz noć i šumu od stabala i elitnih zgrada u čije besprijekorno uređene stanove uspijevamo zaviriti tijekom vožnje, dok se ispod nas rađa nevjerojatna vizura golemog grada u neonskoj izmaglici nalik nadrealnoj filmskoj 3D vizualizaciji.”
- Japan – neobičan spoj tradicije koji morate doživjeti
“Možemo pričati o stvarima koje su općepoznate, o tom neobičnom spoju bogate tradicije, zen-budizma, progresivne tehnološke stvarnosti, suvremenog dizajna i arhitekture, ekstremne youth kulture. Možemo pričati i o mitovima koji su se pokazali netočnima: primjerice, Tokyo je najmirniji i najopušteniji velegrad u kojem smo bile. Ili kako je Japan skup, a nama se čini da je tamo samo skupo doći, a sve ostalo je jeftinije nego kod nas. Rekla bih da je ta zemlja nalik budućnosti koju možemo pretpostaviti slijedom uvjerenja da svijet pomalo napreduje, da se ipak razvija. U Japanu se čini da za svaki problem postoji više ili manje jednostavno rješenje, ili barem čvrsta namjera da ga se brzo ukloni. U Tokyju tako prometne ulice s trgovinama u blizini hramova i spomenika imaju nadstrešnice za pješake za zaštitu od kiše i sunca. Svi koriste iste prozirne, jeftine kišobrane, koje bez razmišljanja odlažu na ulazima u objekte i uzimaju prvi s reda na odlasku. Društvene interakcije, servisi, susreti sa slučajnim prolaznicima, poslovne suradnje koje smo imali na japanskom brodu – sve odiše jednakom, pouzdanom etičnošću. Recimo, u Japanu se u svakom taksiju osjećaš kao u nekoj kočija, a njegov vozač je batler koji svojoj mušteriji dostojanstveno stoji na usluzi. Kovčege, ma koliko velike i brojne imali, vozač nosi do samih vrata smještaja, a ako ste na pogrešnome mjestu, vozač vam ne dozvoljava da ih sami svojom pogreškom nosite drugamo. Kao što znamo, u Japanu se svugdje svakodnevno jede sirova riba i morski plodovi, ali bez straha od probavnih smetnji jer znate da je sve stvarno uvijek svježe. Na ulicama nema kanti za smeće, ali ni papirića. Svatko se brine za svoj otpad noseći ga kući ili na rijetka za to predviđena mjesta. Usprkos tom redu, Japan nije sterilan ni hladan, upravo suprotno. Priroda se slavi u svim svojim oblicima i etapama, ne sezonski i samo u cvatu. U Ueno parku vidjeli smo veliko jezero pokriveno suhim listovima lopoča koji su izgledali kao Miyakejeve plisirane haljine. Posred tog mokrog polja smješten je hram boginje Benten, zaštitnice svega što teče: riječi, mudrosti, dobrobiti, glazbe i plesa.”
FLASH
Iako svako putovanje donosi lijepe uspomene, često nam donese i poneki izazov (no uglavnom su to slatke muke). Stoga je Gorana podijelila s nama nekoliko ključnih stvari koje treba imati na umu prije nego što krenemo na putovanje Azijom kako bismo maksimalno uživali u svakom trenutku.
- Pakiranje kofera:
“Kretanje kroz nekoliko geografskih dužina i širina podrazumijeva i velike promjene temperatura. U Indiju sam putovala noseći malu torbu punu tanke ljetne odjeće, a vraćala se s kuferom punim Indijskog šarenila. Sada smo morale ponijeti odjeću i obuću koja pokriva sve sezone. Brodske svečanosti zahtijevaju i svečaniju odjeću, što je posebno poremetilo moj dosadašnji način pakiranja. Promišljenim odabirom, sve je nekako stalo u veliki kofer, ali, naravno, povratak je ipak završio plaćenim overweightom. Za ovakvo putovanje s puno destinacija iz kojih želimo ponešto ponijeti kući savjetujem plaćeni dodatni kofer odmah pri kupnji karte, barem za povratak.”
- Odabir kruzera
“Kod izbora putovanja kruzerom, preporučila bih svima da biraju ona s manjim brojem luka, ali većim brojem dana provedenima u njima jer se doista premalo toga stigne vidjeti na jednodnevnim izletima. To posebno vrijedi za one kruzere na kojima život i program nisu tako bogati i smisleni kao na našem Peace Boatu.”
- Neočekivani “japanski drill”
“U trenutku otkad smo stupile nogom na brod, nestala je sva opuštenost Šri Lanke. Svaka od nas dobila je svoju koordinatoricu, koja se od tog trenutka nadalje bavila svakim organizacijskim detaljem našeg rada, pa i svakom minutom našeg slobodnog vremena. Kratko nakon raspakiravanja, upoznale smo se s “japanskim drillom”, koji nije prestao sve do pred kraj putovanja kad se program počeo lagano gasiti, a putnici i posada spremati za iskrcaj u Yokohami. Ipak, bio je to “drill” s puno smijeha i predivnih poznanstava. Raspored nam je bio određen minutama, uključujući i zabave. Držati se te količine ustroja nama Dalmatinkama bio je pravi izazov”, šaljivo se prisjeća Gorana.
- Sporazumijevanje
“Začuđujuće, većina Japanaca, a i mnogi putnici iz drugih dijelova istočne Azije slabo govore engleski jezik. Kako bi mogli pratiti predavanja i sudjelovati u radionicama, za njih je organizirano prevođenje, pa smo za svaki angažman morali imati dosta pripreme s interpretatorima triju jezika.”
Foto: Duška Boban, Social Good Photography, Inc.
