Vjerujemo da nećete puno proturječiti kada kažemo da je Margot Robbie jedna od najboljih glumica mlađe generacije. Iako iza sebe ima značajan broj uloga, ona u blockbusteru “Vuk s Wall Streeta” donijela joj je planetarnu popularnost, kao i validaciju od strane struke koju je recentna uloga u filmu “Barbie” dodatno zacementirala. Kako bi se reklo, Margot doista ima sve, talent, upornost i izgled koji su joj donijeli veliki uspjeh, no ako se pita nju – čini se i preveliko “iskakanje is paštete”.
Da, upravo je Margot u nedavnom intervjuu za Deadline izjavila da planira povlačenje iz svijeta glume na određeni period jer je uvjerena kako svima kolektivno ide na živce. Je li mislila na kolege iz filmske/zabavne industrije ili na publiku, ne znamo, no nekako smo mišljanja da su obje kategorije bile u pozadini njezine izjave. Činjenica jest da je godina iza nas protekla obojena u ružičastu boju jer barbiecore nema kojoj porom društva nije zavladao. Međutim, za to nije “kriva” Margot, već savršeno odrađen posao marketinške mašinerije koja se krila iza svega. Margot je “samo” odigrala svoju ulogu najbolje što može i odradila obaveze promocije filma koje joj ugovor nalaže. Dakle, radila je svoj posao.
U intervjuu glumica je istaknula da je sigurna kako bi, da se u međuvremenu pojavila u još nekom filmu ili da je isti najavljen, reakcije ostalih bile “opet ona”. Posljednja dužnost Margot prema filmu “Barbie”, završava s ceremonijom dodijele Oscara kada će se sigurno pojaviti u još jednom ikoničnom looku o kojem će svi pisati, a onda, ako je vjerovati izrečenom, na neko vrijeme možemo zaboraviti na nju.
Naravno, hoće li se to stvarno dogoditi ili ne, vrijeme će pokazati, ali ne možemo se ne zapitati ima li u njezinoj izjavi istine. Mi kažemo da ima. Unatoč tome što volimo misliti drugačije, u današnjem društvu rodne uloge i dalje su predmet intenzivne rasprave, a pojava uspješnih žena u različitim sektorima, svojevrsni “trn u oku” – podjednako muškaraca i drugih žena. Vrlo je zanimljiva činjenica da žena poput Margot Robbie misli da je njezin uspjeh nametljiv te da može proizvesti negativan val. Poprilično je suludo da se uspješne žene, nebitno o kojoj je profesiji riječ, moraju suzdržavati uspjeha i dozirati svoj dobro odrađen posao.
Iako nismo pronašli točan odgovor na ove tvrdnje, bit ćemo slobodni zaključiti kako kompleksnost problema leži u društvenim očekivanjima i stereotipima koji i dalje ženu stavljaju u njezinu tradicionalnu ulogu, dok su muškarci ti koji se imaju pravo dičiti poslovnim uspjesima. Dapače, što ih je više, to bolje jer u njihovom slučaju – granice su tu da se probijaju. Paradoksalno, kada žena ostvari značajan uspjeh, posebice u domeni muških profesija ili na rukovodećim pozicijama na kojima se uglavnom nalaze muškarci, e tada se ta ista žena doživljava napornom i previše ambicioznom.
Također, gledano s psihološkog stajališta, može se javiti i “sindrom varalice”. Riječ je o psihološkom fenomenu u kojem pojedinci mogu smatrati da njihova postignuća nisu produkt predanog rada, već puke sreće i slučajnosti. Iako nije isključivo vezan uz žene, ovaj sindrom često se ističe u kontekstu ženskog uspjeha, posebno u okruženjima koja su tradicionalno dominirana muškarcima. Tako dolazimo i do socijalne dinamike, elementa koji je često povezan sa “sindromom varalice”, odnosno trenutka u kojem se uspješne žene mogu suočiti s otporom i negativnim reakcijama koji proizlaze iz zastarjelih stavova. Naime, u nekim slučajevima, ovo može voditi ka tome da uspješne žene misle da moraju umanjiti svoja postignuća ili se za ista opravdavati/ispričavati kako bi izbjegle negative reakcije okoline.
Kao jedan od važnijih faktora percepcije ženskog uspjeha, ne možemo ne istaknuti – medije. Uspješne žene u medijima uglavnom su okarakterizirane kao agresivne, ambiciozne, hladne, s manjkom majčinskih osjećaja ili odsustvom privatnog života. Ovo su samo neki od “epiteta” koje možemo pročitati po novinskim stupcima, a koji doprinose kreiranju potpuno krive slike uspješnosti. Ovakav narativ pospješuje mišljenja da su uspješne žene dosadne i napadne, što nikada nije slučaj s jednako uspješnim muškarcima. Sve to dovodi do stereotipa “iskakanja is paštete” i predrasuda koje mogu utjecati na samopouzdanje te žene, ali i svih ostalih žena koje teže uspjehu.
U svijetu u kojem je i dalje teško biti žena, mediji kao kreatori javnog mnijenja, morali bi zagovarati pravedno izvještavanje, bez obzira na spol te ženski uspjeh prezentirati kao – uspjeh, a ne suludu ambiciju koju treba smiriti. Zaključno, kada Margot, kao netko tko se zaista ne treba brinuti za svoju profesionalnu budućnost, preispituje je li njezin uspeh “ipak malo previše”, potvrđuje nam složenost ovog problema, ali i potiče da, počevši od sebe, prestanemo o uspješnim ženama razmišljati kao dosadnim i preambicioznim, već jednostavno gledamo svoja posla i podjednako cijenimo – svačiji rad.
Foto: Profimedia, Unsplash
