Mnogi, a usudila bih se kazati, skoro svi, kada čuju da se toči, servira graševina, naručuju – gemišt! Uopće ne razmišljaju da se radi o sorti koja ima toliko potencijala i koja donosi neka od najboljih vina. U tim situacijama, sjedeći za stolom finog restorana, dok konobar ili sommelier nabraja i objašnjava vina, često, baš namjerno naručujem graševinu, čisto da se potakne rasprava, a sve kako bih mogla iznijeti svoje mišljenje i ono malo znanja koja imam o vinima ne bi li ostale za stolom potakla na čašu ove sjajne sorte.
U suprotnom, dok na stol dolaze gemišti, mogu si samo u bradu, a često to tako i jest, samo promrmljati – koja šteta!
Graševina
No što je graševina i zašto ju toliko podcjenjuju? Graševina je naša najzastupljenija bijela sorta grožđa, još uvijek se istražuje odakle zapravo potječe, a zbog rodnosti i kvalitete svojeg grožđa i predikatnih vina koja od nje nastaju posebno je popularna u kontinentalnoj Hrvatskoj. Nekada su je zvali grašica, a za njezin današnji naziv zaslužan je Bogoslav Šulek, hrvatski jezikoslovac, književnik i leksikograf.
Graševina se može pronaći još i pod nazivima riesling italico odnosno (talijanski) rizling te laški rizling, kako ju nazivaju u susjednoj Sloveniji, a daje svježe vino zelenkastožute boje. Budući da se uzgaja na različitim položajima, graševina se javlja kao vino sa širokim rasponom razine šećera i ukupnih kiselina te se može proizvesti u različitim stilovima. Vrhunske graševine najvećim dijelom dolaze iz Slavonije i Baranje, i to iz vinogorja Kutjevo, Đakovo, Daruvar, Slavonski Brod i Ilok, dok njihov manji broj dolazi iz Zagorja i Međimurja. U Kutjevu, takozvanom centru graševine, održava se i Festival graševine što toplo preporučujem posjetiti.
Međunarodno je imidž graševine već godinama narušen zbog dva razloga. Prvi je osrednja kvaliteta kakvu je socijalistička ekonomija desetljećima njegovala, a drugi je loše odabrano ime koje koristeći riječ Riesling u većini svojih sinonima prosječnom potrošaču u stvari poručuje kako je to kopija pravog Rieslinga. A nije. Takva je ocjena nepravedna. Graševina je sorta značajno drugačijih svojstava od Rieslinga i ne smijemo brkati. Bez obzira na to gdje je nastala, graševina je sigurno u Hrvatskoj pronašla svoju novu domovinu, jer osim što je ovdje uvjerljivo najzastupljenija sorta, nigdje se drugdje ne uzgaja ni približno u tolikim količinama. Primjerice, u mnogim kontinentalnim vinogorjima zauzima više od pedeset posto ukupnih vinogradarskih površina. Hrvati su je toliko zavoljeli da su joj dali i posebno ime koje je proizašlo iz izgleda bobice u jednoj fazi zrenja kada je vrlo slična zelenom grašku.
Usprkos zabludama graševina može dati vino sjajne, izvrsne kvalitete. U Hrvatskoj se radi o područjima Baranje, Iloka uz Dunav te Kutjevo u središnjoj Slavoniji. Debele naslage siromašnog prapora uz Dunav i ljetne vreline prirodno reduciraju prinose i koncentriraju sadržaj malih bobica. Zbog toga baranjske graševine uvijek obiluju sladorima, alkoholom i tijelom. Nešto niže uz Dunav, u Iloku, koji je zaklonjen Fruškom gorom, arome su svježije i kiseline nešto više pa su i vina aromatičnija i lakša. Prema bogatstvu aroma prednjači regija Kutjevo koja na padinama svojih brda ne dobiva strukturu kao vina iz Baranje, ali ima vrlo atraktivan i živahan karakter s izvrsnim omjerom kiselina, zbog čega neodoljivo podsjeća na sočne jabuke! U redovnim berbama arome se kreću od svježih voćnih, poput jabuka i citrusa, do laganih biljnih nota. U toplijim godinama arome se kreću prema egzotičnom voću, a u kasnijim berbama sukladno povećanju količine sladora, nastupaju obilne cvjetne, a potom i medne note. Graševina je također pogodna za vrlo kasne, izborne i ledene berbe. Naročito u sjevernijim krajevima gdje kiseline opstaju usprkos visokom sladoru. Zajednička karakteristika za sve graševine je specifičan pikantno-gorkasti „aftertaste“ Zbog takvog okusa i aroma graševina je jedno od najpopularnijih, ako ne i najpopularnije vino bijele sorte u Hrvatskoj. Ali pobogu, ne za – gemišt!
Da se razumijemo, nemam ništa protiv gemišta, i sama ga popijem. Ali imati u rukama butelju visokokvalitetne ili vrhunske graševine i natočiti je u čašu te „zalit“ mineralnom vodom bez da smo prvo pomirisali i kušali ju je meni, kao istinskoj ljubiteljici finog vina ravno grijehu. Kupite kvalitetnu i/ili vrhunsku graševinu, natočite ju u čašu, dajte joj šansu – osjetit ćete te prekrasne arome vina poput reske jabuke. Nikada više vam graševina pomiješana s mineralnom neće pati na pamet!
Sa svakim posljednjim ljetom često posežem upravo za graševinom. Moj izbor graševina bio bi graševina Koria iz vinarije Kutjevo, graševina Mitrovac vinarije Krauthaker, graševina Mačovo Brdo vinara Branka Mihalja i graševina ledene berbe vinarije Perak.
Kutjevačka Koria nova je boutique linija proizvoda s vrhunskim vinima limitirane serije. Graševina ove linije nešto je drugačiji uradak od graševina na koje smo naviknuli: riječ je o maceriranom bijelom vinu vrlo kompleksne aromatike i slojevitog karaktera. Isprva dominiraju note zrelog voća, jabuke i kruške nakon čega se otvaraju herbalni mirisi uz nijanse začina. Ovo je toplo i mekano vino koje pokazuje zanimljiv smjer mogućnosti sorte i njezinu svestranost. Ova graševina odlično ide uz tradicionalna jela poput purice s mlincima, telećih rolanih prsa ili koljenice te pečeno carsko meso.
Kod vinarije Krauthaker je nešto drugačija situacija. Vino isključivo dolazi iz starih vinograda, od 30 godina i starije. Dio radova u vinogradu radi se s konjima. Berba je dva tjedna kasnije od redovne Graševine. U tipu svježeg vina, na nosu s dosta voćnosti i sa stanovitim cvijetnim notama, u ustima toplo, dobro zaobljeno, skladno, dobrog, stabilnog tijela. Vino je kristalno sjajeće lijepe slamnato-žute boje, s mirisom solidna intenziteta, a koji upućuje na svježe jabuku, donekle i na vinogradarsku breskvu, nudi i ponešto svijetlog poljskoga cvijeća. Okus je živ, s dobrom kiselosti, te, na kraju, s ugodnom blagom gorčinom, svojstvenom vinu te sorte. Graševina Mitrovac vinarije Krauthaker poslužuje se uz hladna i topla predjela, primjerice uz domaći narezak, tjesteninu s umakom od povrća, rižote s plodovima mora, ribom, teletinom i kuhanu ribu.
Obitelj Mihalj iz Kutjeva njeguje tradiciju uzgoja grožđa i proizvodnje vina od 1953. godine. Produkt dugogodišnjeg rada i iskustva je vrhunska graševina, koja je u više navrata ocijenjena zlatnim medaljama. Ovo vino ime nosi po lokalitetu na kojem raste njegov vinograd, a riječ je o brdu na južnim oborncima Krndije koje po njegovom mišljenju ima najbolji položaj za uzgoj graševine. Izgleda da je kombinacija terroira, upornosti i stručnosti dobitna za graševinu Mačovo Brdo vinara Branka Mihalja.
Vinarija Perak je obiteljska vinarija. Autor vrhunskih vina vinarije Perak je enolog Ivica Perak. Rođen je u Kutjevu u staroj kutjevačkoj obitelji koja se oduvijek bavila vinogradarstvom i vinarstvom, uz ostale poljoprivredne kulture. Vinogradi vinarije Perak su smješteni u kutjevačkom vinogorju na južnim padinama Krndije, između Kutjeva i Vetova, u samom srcu Slavonije. Vinogradi se protežu duž ponajboljeg vinogradarskog položaja kutjevačkog vinogorja: Mitrovca, Lukača i Vetova. Svi su vinogradi u krugu od tri do maksimalno sedam kilometara. U proizvodnom programu vinarije Perak dominiraju vina vrhunske kvalitete, koja čine oko 60% proizvodnje. Ostalo su kvalitetna vina. U širokoj lepezi godišta i sorti najzastupljenija je bijela sorta vina graševina pod kojom je 70% zasada. Graševina je prva i bazna sorta u Hrvata, a osobito u Slavoniji. Vinarija Perak na toj sorti bazira svoju proizvodnju jer je pokazala da može dati od suhih kvalitetnih preko vrhunskih do predikatnih vina. Iznimno je pogodna sorta za kutjevačko podneblje.
Berba grožđa za vino graševina ledene berbe bila je na temperaturi -12 °C. Nakon fermentacije, koja je trajala gotovo godinu dana, dobiveno je vino s 13% aklohola i 120g/l neprevrelog šećera. To vinu daje specifičan okus predikatnog vina. Vino je slamnato žute boje, kremozno, bogato u okusu. U isto vrijeme ukupna kiselina je 7g/l što vinu daje svježinu i još uvijek aromu graševine. Poslužuje se rashlađeno na -8 °C kao aperitiv ili uz slastice.
No, ovo istaknuto ne znači da ostale nisu jednako dobre. Naprotiv, to znači da ih nisam dovoljno kušala! A kako smatram da graševinu treba demistificirati kao loše vino za gemišt, bilo bi sjajno kada bismo svi (sadašnji i budući) ljubitelji dobrog vina pomogli u tome i uživali u graševini kako i zaslužuje!
Fotografije: Vinarija Kutjevo, Vinarija Krauthaker, Vinarija Mihalj, Vinarija Perak, Unsplash
