Već godinama pratim rad Toni Mažuranić. Prvo kao slikarice i sada kao tattoo majstorice. Prije više godina smo i surađivale na njezinoj izložbi. Njezin stil, razmišljanje i pogled na umjetnost, društvo i svijet su mi uvijek bili osvježenje, stavljali situacije, ljude i stvari u meni drugačije perspektive i logično je bilo da nastavim pratiti njezin profesionalan put i razvoj u jednom drugom mediju, isto umjetničkom – tetovažama. I sada kada je krenula u samostalnu karijeru tattoo majstorice odlučila sam joj se javiti za razgovor o umjetnosti, karijeri, tetoviranju.
Paragon tattoo studio
Ispričala mi je zanimljivu priču o tattoo studiju Paragon pod čijim nazivom i ona sada radi. Naime, Paragon je osnovala i pokrenula Darja Blyumish, isto tattoo majstorica. Darja je prije Paragona radila i poznatim studijima Tattoo studio Memories i Imaginarium Tattoo Studio i iza sebe ima više godina rada i iskustva.
„Ne znam koja se kojoj prva javila preko Instagrama, ali smo se odmah dogovorile za cugu.“ – započela je priču Darja. Njoj su se prije godinu dana počele motati ideje po glavi o otvaranju vlastitog studija, htjela je probati sama i pozvala je nakon godinu dana u Paragon Toni. Odmah su se udružile. „ Slične smo po pitanju stila tetovaža, bilo je dosta spomena o tome da radimo skupa, no kada je studio postao konkretna stvar, onda su i naši dogovori postali konkretni.“
„Pratila sam Darju, cijenila njezin rad, jako. No, isprva me bilo malo strah, kako će to izgledati, hoće li zajednički rad utjecati na prijateljstvo“ – kazala je Toni, no Darja se odmah nadovezala: „No, sve ovisi o komunikaciji, nije isto raditi i družiti se s nekim.“
Ispričale su mi kako su i prije kroz razgovor, pripremu za udruživanje, sređivanje prostora shvatile da slično funkcioniraju, komuniciraju, da im se sviđaju slične stvari i da imaju slična mišljenja. Toni je ispričala da je „Ovo jedno vrlo lijepo organsko funkcioniranje. Kolike su šanse da ćeš naći nekoga s kime si toliko kompatibilan?“
Logično je da i rade slično. Obje rade tetovaže u „neo-traditional“ stilu do kojeg su došle samostalno, neovisno jedna od druge. Neotradicionalni stil tetovaža ima odvažne, tamne obrise i ilustrativan izgled. Postoji osjećaj suptilne dimenzije i korištenja zasićenih boja. Ipak ne radi se o realističnim tetovažama, koriste se linije i obrisi. Tetovaže su više „slikarske“, izgledaju poput ilustracije. Ovaj stil ima više detalja, secesijskih utjecaja i japanske tradicionalne tetovaže. Trenutno se „neo-traditional“ jako širi, neki umjetnici su otišli prema realizmu, neki više prema japanskoj estetici, jako je popularan. „Ovaj stil dobro stari i to je prednost ovog stila.“ – istaknule su obje.
„Ja dolazim iz svijeta slikarstva, radila sam hiperrealizam, i onda sam došla u studio gdje su kolege radili tetovaže u stilu realizma. No uvijek su me privlačile linije, što je suprotno od mog slikarstva. Bilo mi je sve novo i kada sam se obrazovala o stilovima i kada sam se upoznala s „neo-traditional“ kao stilom shvatila sam da je to – to. To želim raditi. Od Darje sam dobila mnogo savjeta koji su me usmjerili u tom stilu.“ – kazala je Toni.
Darja je krenula drugačije: „Ja sam oduvijek htjela i radila „neo-traditional“. Kada sam počela crtati, slikati tetovaže, odmah sam radila takve crteže.“
Obzirom na to da je Paragon studio u kojemu rade žene, zanimalo me kako stvari na sceni funkcioniraju i iz te perspektive. „Sada na sceni ima mnogo žena tattoo majstorica, posljednjih godina desio se boom na hrvatskoj sceni, posebno u Zagrebu. No, vani je žena tattoo majstorica uobičajena, normalna stvar desetljećima.“ „Unazad nekoliko godina to je bio pretežito muški posao; muškarci su tetovirali, žene su piercale“.
S kakvim se sve klijentima susrećete?
Darja: „Sve ovisi o osobi. Postoje ljudi koji točno znaju što žele i to znaju na lijep način objasniti. Imajmo na umu da pričamo o slici koja još ne postoji, tako da je jako bitno dobro komunicirati želje. Ima i ljudi koji mi daju maksimalnu slobodu, onda mogu dati sve od sebe i biti još kreativnija. Sve ovisi o karakteru ljudi.“
Toni: „Najgore mi je kada klijenti ne znaju objasniti što žele. A neki žele tetovažu u stilu koji ne radimo. U takvim i sličnim situacijama je najbolje preporučiti drugi studio, kolege koji bi to bolje napravili.“
Zanimalo me zašto je studio nazvan Paragon, naziv koji je zvukom i značenjem jako različit od ostalih tattoo studija u Zagrebu?
Darja: „Htjela sam da je ime takvo da se izgovara kako se i piše. Nisam znala kako da nazovem studio i ta agonija je trajala dugo i onda, pet do dvanaest odlučila sam se za to ime ponukana igricom Diablo 3, koju sam tada igrala. U igrici postoji paragon i svidjela mi se riječ. A u mojoj najdražoj knjizi lik se zove Paragon. Tako da se sve lijepo zaokružilo.“
Koliko su bitne tzv. ženske priče, žensko povezivanje, umrežavanje i podrška u poslu?
Toni: „Meni je najbitnija ženska podrška. Isto tako mogu reći da mi paše žensko društvo, posebno nakon četiri godine (moram istaknuti odličnog!) muškog društva u tattoo studiju. I u ovom, ženskom društvu nalazim sličan način razmišljanja. No, to je u mom slučaju.“
Darja: „Ja sam počela u miješanom studiju i rekla bih da je osjećaj podrške i drugarstva bio snažan bez obzira radila s muškarcima ili ženama. Bitno je da dijelimo vrijednosti.“ Nakon ovog inspirativnog razgovora, u jako ugodnom i lijepom prostoru, odlučila sam se na još jednu tetovažu. Cvjetnu i neotradicionalnu.
Fotografije: Sanjin Kaštelan, privatna arhiva
