Na koji način će euro utjecati na naše gospodarstvo i koje će biti posljedice uvođenja eur? Jesu li opravdane strepnje kad krene zamjena kuna u eure? “Što je s našim identitetom ako se odreknemo naše male slatke životinjske valute?!”, ili “Porast će cijene, smanjit će se plaće”, “Kredite će biti nemoguće otplatiti kad nam kamate porastu” samo su dio onoga što na ovu temu mori naše građane. Ako uz sve to spomenemo činjenicu da su neke države kao Mađarska, Češka i Švedska puno duže članice Europske unije, a još nisu uvele euro, ne možemo se ne zapitati što to oni znaju, a mi ne. Kako je sve krenulo i dovelo nas do danas?
Uvođenje eura u Hrvatskoj sve je bliži scenarij. No vratimo se na početak. U srpnju 2013. godine Hrvatska je postala članica Europske unije. Neki su slavili, neki su smatrali da smo vlastitoj neovisnosti potpisali smrtnu presudu, no time smo pristali biti dijelom jedne dugovječne zajednice i dijeliti s njome sve, a to znači i dobro i loše. Pristali smo na to da nam druge države članice pomažu, ali i mi njima zauzvrat. Pristali smo slijediti pravila, a samim time pristali smo i uvesti euro kao službenu valutu, kako su to napravile države članice prije nas i kako će to učiniti buduće članice te da, kad postanemo stabilni i spremni, kuna “odlazi u muzej”, a euro preuzima plesni podij. To smo potpisali Ugovorom o pristupanju Europskoj uniji. Iako zamijeniti kunu eurom zvuči jednostavno, put je ipak nešto kompleksniji. Nakon što smo postali članica EU-a, uvođenje eura bilo je uvjetovano obitavanjem u “čistilištu” sve dok nismo ispunili čuvenih 5 kriterija iz Maastrichta: stabilnost cijena – inflacija nam je stabilna i niska već dugi niz godina; kamatne stope koje ne variraju više od 2 % (tzv. dugoročne kamatne stope); proračunski deficit manji je od 3 % BDP-a; javni dug ne prelazi 60 % BDP-a; stabilne tečajne stope.
Zašto je važan srpanj 2020.?
Zato što smo tada ušli u Europski tečajni mehanizam II (ERM II), što je još jedan od preduvjeta uvođenja eura. E sad, što je pobogu to? Kako se slikovito izrazio guverner HNB-a, to je svojevrsna “čekaonica” za euro, a podrazumijeva da država u njemu najmanje dvije godine participira kako bi se u potpunosti utvrdilo je li ispunila svih pet gore navedenih kriterija. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, te dvije godine mogu se pretvoriti u daleko više vremena (najkraće je bila Slovenija – dvije i pol godine, a najdulje Litva – 10,5 godina). Hrvatska narodna banka (HNB) dobiva službenu “stolicu” u Europskoj središnjoj banci (ECB), nadzor nad hrvatskim bankama preuzima ECB, a određuje se i središnji tečaj po kojem će se u konačnici kune mijenjati u eure – 7,53450. To je i najvažnija uloga ulaska u ERM II – osigurati što stabilniji tečaj eura i drugih valuta Unije kako se ne bi narušavalo gospodarsku stabilnost na jedinstvenom tržištu.
Krajnji rok uvođenja eura
S obzirom na kompleksnost procedure, postavili smo upit HNB-u postoji li neki krajnji rok do kojeg su države obvezne uvesti euro. Iako je odgovor glasio: “Sve države članice koje su pristupile EU-u nakon 1992. obvezne su uvesti euro kao službenu valutu u jednom trenutku kad za to ispune uvjete. Potpisivanjem Ugovora o pristupanju EU-u, države preuzimaju cjelokupnu pravnu stečevinu EU-a koja propisuje da su sve države članice osim Danske dužne uvesti euro nakon što zadovolje potrebne uvjete”, jasno je vidljivo kako izuzeci ipak postoje. Osim Danske, koja je već pri potpisivanju Ugovora o pristupanju ispregovarala klauzulu o izuzimanju, Švedska, Češka, Mađarska i Poljska odlučile su se na odgodu uvođenja eura na NEODREĐENO vrijeme.
Zašto neke države ne uvode euro?
Drugim riječima – kako sada stvari stoje, euro neće uvesti nikad, što znači da maksimalan rok ipak ne postoji. No, zašto to odgađaju? Razlozi se razlikuju od države do države (primjerice, očuvanje identiteta i raznolikosti) no zajednički nazivnik uvijek je ekonomska razvijenost i stabilnost. Što je dobro za ekonomiju jedne države, ne znači da je dobro za druge. Većina ekonomskih stručnjaka ipak se slaže s tim da Hrvatska ima značajnu stopu europizacije, što znači da “u skupini država članica koje se još ne služe eurom, Hrvatska se ističe najvišim udjelom kredita i depozita vezanih uz euro. Zbog toga, ali i niza drugih činitelja, Hrvatska će uvođenjem eura ostvariti znatne i trajne koristi, dok će troškovi (nedostaci) biti mali i uglavnom jednokratni”, smatraju u HNB-u. Teško je za pretpostaviti razloge svake od navedenih zemalja zašto odbijaju uvesti euro osim možda da “očekivani pozitivni učinci nisu ni približno toliko izraženi kao u slučaju Hrvatske, pa one svjesno odgađaju ispunjavanje obveze uvođenja eura.”
Što će se dogoditi danom ulaska?
Što se tiče samog novca, dijelom će čarolija ponoći odraditi svoje – tada će se sav novac koji imamo na našim bankovnim računima i kreditnim karticama, umjesto kao dosad u kunama, iskazati u eurima. Papirnati i kovani novac morat ćemo fizički besplatno mijenjati u bankama, za što je rok šest mjeseci, a nakon toga uz naknadu. Moramo imati na umu da dok se papirnati novac može neograničeno mijenjati, a kovanice će se moći samo tri godine od uvođenja eura.
Dvojne cijene u Hrvatskoj
Prva dva tjedna od uvođenja u opticaju će biti obje valute, što znači da ćemo moći plaćati i dalje u kunama, ali ostatak novca primat ćemo u eurima. No kakve će biti cijene i kako će biti iskazane? Tzv. dualno iskazivanje cijena već je aktualno neko vrijeme i traje maksimalno 12 mjeseci nakon uvođenja. Sâm naziv govori da su cijene dobara, radova i usluga iskazane i u kunama i u eurima. To je neka priprema da se počnemo privikavati na nove cijene, koje će se ipak razlikovati od dosadašnjih. Psihološki gledano, trebat ćemo se priviknuti da litru mlijeka ne plaćamo dosadašnjih 7,5 nečega (kuna) već 1 nečega (euro). Ljudi će vježbati preračunavanje tečaja, a istovremeno će se omogućiti lakši nadzor nadležnim institucijama preračunavaju li se cijene u skladu sa zakonom. A kolike će cijene biti, to je drugo pitanje.
Posljedice uvođenja eura?
Jedan od najvećih strahova naših građana jest taj da će cijene ekstremno rasti. O tome se raspravljalo i na konferenciji pod nazivom “Kvaka 24” upravo na temu uvođenja eura u Hrvatsku. Vedrana Pribičević, profesorica na Zagrebačkoj školi za ekonomiju i menadžment, navodi kako je neminovno da će cijene rasti, ali na temelju primjera država koje su do sada uvele euro, vidljivo je kako rast cijena uvijek prati i rast plaća, i to u puno većem postotku – u Sloveniji su cijene porasle 26 %, a plaće 48 %; u Slovačkoj cijene 20 %, a plaće 54 %, dok su u Litvi cijene rasle za 10 %, a plaće čak za 59 %. S druge strane, Saša Žiković, prodekan za znanost i postdiplomske studije Ekonomskog fakulteta u Rijeci, smatra da je za rast plaća ponajprije bitno potaknuti gospodarstvo i produktivnost, a cijene će rasti bez obzira na plaće jer će mnogi vidjeti priliku za zaradu. Neki će samo zaokružiti cijenu naviše, neki će unaprijed misliti na veći standard građana i platežnu moć, no najbitniji utjecaj na povećanje cijena bit će rast cijena sirovina i energenata na svjetskom tržištu.
Hoće li cijene rasti zbog uvođenja eura u Hrvatskoj?
Žiković ističe kako naše kalkulacije s cijenama padaju u vodu upravo zbog vanjskih utjecaja koje ne možemo predvidjeti, a tome najbolje svjedoči upravo nedavno povećanje cijene goriva. Cijelu raspravu odlično je rezimirao Zdenko Adrović, predsjednik Hrvatske udruge banaka, rekavši da se ne moramo brinuti oko cijena kave nakon uvođenja eura jer će one zasigurno rasti, ali ne zbog činjenice da smo uveli euro, nego zato što je sama cijena sirove kave porasla za oko 60 % zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta. Pravo je čudo da cijene kave u kafićima još nisu porasle, što objašnjava time da se još troše stare zalihe kave kupljene po starim cijenama. Inflacija je svuda oko nas, i prije uvođenja eura, i nakon uvođenja, no važno je uvidjeti da zasigurno nema veze sa samim uvođenjem eura nego upravo s prethodno navedenim čimbenicima. Neki poduzetnici će rast cijena pravdati povećanim troškovima koje su imali zbog uvođenja eura (izrada novih cjenika, promjene softvera), no činjenica je da ti izdaci ne bi trebali biti veliki i, što je još važnije – oni su jednokratni. Nakon toga bi određivanje cijena ipak trebalo biti realno, no, ako i ne bude, tržište vrlo brzo izregulira cijene. Ipak su građani ti koji odlučuju gdje će i po kojoj cijeni kupiti proizvod ili platiti uslugu, pod uvjetom da je kriterij konkurentnosti zadovoljen. Poanta navedenog je kako cijene rijetko rastu zbog činjenice da je neka država promijenila službenu valutu, prije je tako zbog niza drugih čimbenika koji bi se vjerojatno ionako dogodili i utjecali na cijene. Litru ulja plaćamo 17 kuna, dok smo prije dva mjeseca istu plaćali 12 kuna. I dobro, inflacija je, teško je, ali tako je kako je. Toga bismo se trebali sjetiti kad će, nakon što uvedemo euro, pojedinci svaljivati krivnju za takva povećanja upravo na promjenu valute.
Uvođenje eura i kamatne stope
Isto je i s kamatnim stopama – hoće li rasti ili padati? Adrović smatra kako je neminovno da će u jednom trenutku rasti, ne zna se kad ni kojom dinamikom, ali ponavlja da se to neće dogoditi u trenutku kad otkuca ponoć na dan uvođenja eura. Kao i na cijene, na rast kamata utječu globalni faktori i premije rizika, a ne samo čin mijenjanja valute. Ističe da Hrvatska ipak može djelomično neutralizirati rast kamatnih stopa poboljšanim kreditnim rejtingom koji ćemo steći zahvaljujući ulasku u eurozonu. Sudionici konferencije ponovili su da se, iako je izvjesno kako će se kamatne stope mijenjati, to neće moći svaliti na “babarogu euro”, nego će na to utjecaj imati promjene koje ulazak u eurozonu za sobom povlači – uklanja se valutni rizik jer nema više mijenjanja kuna u euro, ukidaju se transakcijski troškovi, postajemo otvoreniji prema drugim državama u eurozoni što se tiče investicija jer nema više zabrinutosti oko stabilnosti kune, pozitivan utjecaj na turizam jer nema troškova mijenjanja valuta, što je turistima privlačnije.
Zamjena kuna u eure i utjecaj na svakodnevicu
A što je s našim identitetom? Činjenica jest da gubimo našu valutu, našu kunu. No suverenitet i nacionalni identitet će se ipak očuvati i, još važnije, promicati, tako da se prilikom primanja svake nove države članice u eurozonu u opticaj puštaju kovanice eura s nacionalnim obilježjima te države. Hoće li nam se svakodnevica promijeniti? Sigurno. Hoće li to biti loše za nas, tek ćemo vidjeti, no ono što već sada znamo jest da nam to ipak ide u korist. Bit će troškova u godini nakon uvođenja eura, ali oni će biti jednokratni, a koristi koje će proizaći iz toga bit će dugotrajne (uklanjanje valutnog rizika, stabilne kamatne stope, transakcijski troškovi, veća otpornost na krize). Naši političari često spominju da smo izuzetno “euroizirani” – ne zaziremo od eura, štedimo i uzimamo kredite u euru. Zašto se onda toliko ljudi boji uvesti euro kao valutu kad znamo koje sve pogodnosti dolaze s tim? Hajdemo jednom odstupiti od onog prvog nagona da novo i neizvjesno proglasimo negativnim te da se potrudimo svi zajedno otvoriti ta vrata i ući u jedno prosperitetnije doba. Dio smo jedne zajednice, jedne unije. Dopustimo si barem jednom da optimizam prevlada pred skeptičnim umom i uzdignute glave zakoračimo u eurozonu.
