Nakon pet mjeseci u Ovnu, Jupiter se 28. listopada vraća u znak Riba i tu će biti do 20. prosinca. Što to znači za nas? Ovu pojavu analizira Sanja Perić, poznata astrologinja u svojoj mjesečnoj kolumni. Tjedni horoskop pratite ovdje
Čini se kao da je bilo jučer kada je Jupiter prvi put u svibnju ušao u znak Ovna. Svi na društvenim mrežama dočekali su ga s oduševljenjem, jer Ovan je elan, entuzijazam snage da se stremi ka cilju, hrabrost duha da se suprotstavi tamo gdje smo u razdoblju Riba uglavnom šutjeli. Uostalom, Ovan je znak pun života, tu je Sunce egzaltirano, razdoblje kada počinje proljeće i kojem se najviše veselimo nakon sušne zime.
To je i onaj “makni mi se s puta!”, pravi moment Ovnova, jer znam što mogu, vidim cilj, imam iskustva. Naravno, trebamo imati i dozvole. Nekima od nas su od svibnja stvarno trebale prave administrativne dozvole s kojima su se bavili, sve te vize i licence, potvrde i očekivane suglasnosti nadležnih, ali uglavnom se radi o dozvolama koje sami sebi dajemo. Dopuštenje biti, kretati se i biti važan.
Jer nije svaka individualnost Vodenjak. Ovan je također nositelj individualnosti. Tu je taj jedinstveni matični broj kao i otisci prstiju, naš jedinstveni potpis, slika iz dokumenta. Postoji sve što sam samo ja i nitko drugi. Dok je Vodenjak neovisnost, on ne govori mnogo kao znak identiteta (za Vodenjaka “ja sam – ti”, kao u Avataru) već o napretku, koji kao temeljno načelo ima poštivanje neovisnosti i različitosti (koje je ranije utvrđeno od strane Ovna).
Ali kao na atletskoj stazi, kad sudac zbog prekršaja natjecatelje vrati na startnu liniju, tako se sada i mi vraćamo. Nakon što je prešao 8 stupnjeva, Jupiter se iz Ovna vraća u Ribe, kako bi nam dao drugu priliku. Za bolji početak. Radi jasnijeg definiranja cilja. Za svijest o tome što nam sve oko nas govori da postoji.
Zato će nas od 28. listopada, kada će opet biti u Ribama, strpati u divovsku perilicu rublja, namakati u kemijskoj otopini ranjivosti i emotivnosti dok ne omekšamo i postanemo svilenkasti. Možda ga možemo namirisati! Nakratko će nam oduzeti pojačanje snage kako bi bio siguran da shvatimo koliko nam je potrebna ta retrospektiva. Jedan sentimentalno melankoličan osmijeh ili slapovi suza ili boli koji nas podsjećaju na rane zadobivene putem koje svjedoče o našem postojanju, našem i samo našem životu.
Zato ćemo u narednom razdoblju, koje traje do kraja prosinca, ponavljati neke nedovršene situacije ili odnose kako bismo ih posložili prije nego krenemo u novi ciklus. Sada je bitno da raspetljamo sve čvorove i da od prosinca ili siječnja ne vučemo za sobom repove proteklih dvanaest godina.
Sada je poželjno osvrnuti se na cijelo razdoblje od 2011. godine kada je započeo ovaj novi ciklus. Tko smo bili tada, tko smo sada? U što smo vjerovali tada, a u što vjerujemo sada? Kako smo se zamišljali za deset godina, 2011., i jesmo li to ili nas je život iznenadio? Prije svakog početka važno je imati zdrave krajeve. Oprostiti se od svojih grešaka, iluzija, nerealnih očekivanja u koja je neko vrijeme bilo zanimljivo pobjeći. Tek tada, prisjećajući se svega što smo prošli i doživjeli, osjetit ćemo koliko je moć života nedokučiva i nepredvidiva i da je najvažniji dan uvijek onaj koji nam uvijek potvrdi zašto je sve vrijedilo. A taj dan u životu uvijek vrijedi čekati, sanjati, nadati se – čemu nas uče Ribe.
Dan je Svršetka, završetka, rastanka, poput lađe koja polako nestaje iz vidokruga onih koji su ostali na obali, pa kad Jupiter 20. prosinca opet uđe u Ovna, bit će nas puno lakše odvesti dalje, kad prvo se olakšamo.
Vraća se i po ono bitno što smo usput zaboravili – vjeru. Kao kad se vraćamo po kišobran, sada nam treba vjera kao štit i zaštita. Jer bez vjere nema hrabrosti. Zato dok je u Ribama trebamo se prigrliti, ali ne iz sažaljenja nego iz divljenja. Kleknimo sami pred sobom i zahvalimo se za put koji je „onaj dojučerašnji Ja“ prošao za mene i doveo me ovdje.
Ne znamo odakle mu snaga i vjera. Jednostavno je znalo kamo ide pa smo završili na dobrom mjestu. I zato se Ribama vraća, da se zahvalimo, da budemo sretni i dirnuti i ganuti. Vraća se da se ne zaboravimo sjetiti. Ne zaboravimo tko smo. Tako da kad krenemo dalje imamo nove početke, ali zdrave! Zahvaliti se kome god treba, oprostiti si što više izljeva bijesa, hirova, nepravde, odustati od laži, poricanja i izgovora, pa čak i biti sami sebi pomalo smiješni.
I dok je u Ribama, doslovno će cijelo vrijeme biti u aspektu s Plutonom – što je prava transformacija, mjesto gdje sve lijepo i mirno završava, a počinje novo jer da bi imali jake početke, mora postojati i ranjivi završeci.
Foto: Quassama Israe/Unsplash
