Neupitno je da se Galerija Galženica u Velikoj Gorici doslovce preporodila s dolaskom nove voditeljice galerije Antonije Vodanović. Svjež, dinamičan i raznovrstan program obraća se svim generacijama i različitim afinitetima posjetitelja, a posebnu pažnju nam je privukla i najava otvorenja grupne izložbe “1. Velikogorički salon: Mapiranje lokalne scene” čija je autorica koncepcije i začetnica projekta upravo Antonia Vodanović, dok je kustosica i, uz voditeljicu galerije, selektorica izložbe povjesničarka umjetnosti Tea Gudek Šnajdar.
Kako stoji u najavi izložbe, cilj projekta je ”mapirati” akademske umjetnike/ce s ovog geografskog područja, bez obzira na dob, spol i medij djelovanja, odnosno umjetnike/ce, koji su podrijetlom, trenutnim životom i radom, i/ili ranijim životom i djelovanjem vezani za područje Velike Gorice. Na ovaj način nastavljena su ranija nastojanja Galerije Galženica da prezentira kvalitetne velikogoričke umjetnike, u sredini u kojoj djeluju, ali i pružena je prilika mladim (ne)afirmiranim akademskim umjetnicima, kao i studentima s ovog područja da predstave svoj rad, stvarajući na taj način platformu za njihov daljnji rad, istraživanje i prezentaciju.
Pregledom popisa sudionika/ica nalazimo na već etablirana imena poput Nevenke Arbanas, Dubravke Rakoci, Ljiljane Mihaljević i Ivice Šiška, ali i mlađe kvalitetne autore/ice kao što su Hana Hanak, Mirna Savić i Matej Vuković. U tekstu kataloga izložbe navodi se kako izložba donosi presjek scene kroz pluralizam vizualnog jezika te heterogenost stilova, tema i umjetničkih preokupacija i zaista, na izložbi ćete moći vidjeti radove koji variraju od klasičnog slikarstva u tehnici ulja na platnu, grafika i skulptura preko ambijentalnih instalacija, animiranih filmova i interaktivnih video instalacija pa sve do eat art performansa koji će biti izveden na samom otvorenju izložbe.
U uvodnom tekstu kataloga voditeljica galerije Antonia Vodanović odgovara na ključno pitanje “Zašto Velikogorički salon, odnosno – što, kako i za koga?” pri čemu ukazuje na misiju, viziju i poslanje ustanova u kulturi kroz primjer i specifičan karakter Galerije Galženica: “Naime, preuzimanjem vodstva Galerije Galženica 2020. godine jedna od najčešćih kritika s kojom sam se susretala unutar lokalne zajednice bilo je pitanje elitizacije kulture i same Galerije kao mjesta institucionalnog okupljanja građana i zajednice, kao i odsustva mjesta za predstavljanje lokalnih akademskih umjetnika, te izostanka osjećaja zajedništva, pripadnosti i povezanosti na relaciji galerija (institucija) – lokalna zajednica. U kontekstu činjenice da je Galerija 1980. godine otvorena unutar Doma kulture Galženica, odnosno unutar tipa „kvartovskih“ kulturnih centara koji su kulturu trebali infiltrirati u sve pore društva, i na neki način je demokratizirati, učiniti dostupnom svima, bilo je potrebno vratiti joj značaj i svrhu koju baštini unutar ove specifične mreže javne kulturne infrastrukture. S druge pak strane, nemoguće je ignorirati „kultni status“ koji je Galerija stekla tijekom posljednja četiri desetljeća iznimno profesionalnog rada i djelovanja, dovodeći u Veliku Goricu brojne izložbe značajnih domaćih umjetnika, od kojih su mnogi stekli međunarodnu karijeru i ugled (Boris Bučan, Edo Murtić, Miroslav Šutej, Ivana Franke, Sanja Iveković, Vlado Martek, Ivan Kožarić, Đuro Seder, Julije Knifer i brojni drugi) te realizirajući kvalitetno kustoski koncipirane izložbe koje su konkurirale rame uz rame zagrebačkoj, ali i znatno široj suvremeno umjetničkoj sceni. Gledano iz pozicije suvremene kustoske prakse, programskog osmišljavanja kulturnog sadržaja i galerijskog menadžmenta bilo je potrebno iznaći hibridne modele djelovanja u lokalnoj sredini koji će pomiriti dvije glavne karakteristike Galerije – s jedne strane zadržavanje visokih profesionalnih standarda prilikom provođenja programa i odabira umjetnika/ca, educirajući i odgajajući pritom publiku na najboljem od onog što struka i suvremena umjetnost trenutačno nude – i davanja dovoljno prostora u cjelogodišnjem programu koji će biti usmjeren na „lokalno“, ali uz zadržavanje visokih kriterija koje Galerija desetljećima njeguje. Most je „premošten“ uvođenjem u cjelogodišnji program izložbi i kustoskih koncepcija te popratnih diskurzivnih programa koji se nadovezuju na lokalni kontekst, a na koje je lokalna publika izvrsno reagirala. U tom smislu pokretanje 1. Velikogoričkog salona zamislila sam kao jedan od „mostova“ s kojim se želi povezati galerija (institucija) s lokalnom publikom i profesionalnom umjetničkom scenom.”
Izložba se otvara u petak 7. listopada, a na izložbi sudjeluje 21 autor/ica: Dubravka Rakoci, Ljiljana Mihaljević, Marijana Stanić, Nevenka Arbanas, Mladen Mikulin, Matej Vuković, Mate Lovrić, Ivica Šiško, Duje Šuvar, Aleksandar Bezinović, Marija Lovrić, Ana Katulić / Irena Boćkai, Hana Hanak, Željka Cupek, Vinka Gašparuš, Tanja Cvetko, Mirna Savić, Lucija Oroz, Barbara Bjeliš, dok u studentskoj sekciji izlažu studentice s ALU i ADU u Zagrebu, Tara Stanić i Sara Pukanić.
Ukoliko se još dvoumite posjetiti li 1. Velikogorički salon, ističemo kako je Galerija Galženica osmislila i bogat program u sklopu samog otvorenja te vjerujemo da će isti riješiti sve vaše dileme! Naime, u 19 sati će biti svečano otvorenje izložbe ”1. Velikogorički salon: Mapiranje lokalne scene”, nakon čega slijedi Eat art performans ”Neobnovljivi” u izvedbi autorica Ane Katulić i Irene Boćkai, dok vas u 20 sati očekuje koncert elektroničkog dvojca Cura i dečko – ”Ivanesa”. Dobrodošli!
