Razgovarali smo s tri vlasnice malih održivih brendova odjeće i proizvoda za djecu koje su s nama podijelile svoj uvid u to kako slijedeći njihove prakse i brendovi za odrasle mogu postati održiviji
Ako ste nedavno zakoračili na high street odjel nekog brenda i barem na kratko bacili oko na ponudu mogli ste primijetiti nešto što na odraslom nije slučaj. Gotovo svi komadi odjeće izrađeni su od organskog pamuka i recikliranih vlakana tog prirodnog materijala, dok su cipelice i dodaci često izrađeni od recikliranog poliestera i gume. Na prvi pogled rekli biste da su brendovi ipak svjesni da mnogi materijali koje kao odrasli nosimo ne odgovaraju našoj koži i da su to počeli mijenjati od najranjivijih skupina, a možda nekad stignu i do odraslih. No, dječji brendovi diljem svijeta ne zalažu se za održivost samo izborom održivih materijala što je trenutačno glavni način na koji to čine high street brendovi. Postoje oni koji na nogavice i rukave dodaju višak tkanine da bi se komadi mogli produživati kako dijete raste. Neki rade komade od plisea koji se poput harmonike širi i lako prilagođava brzom dječjem rastu. A neki imaju i vlastite cirkularne sustave i platforme za prodaju korištene dječje odjeće koja je uvijek u dobrom stanju jer je klinci, posebno u vrlo ranoj dobi kada najbrže rastu, ne stignu iznositi.
Jasmina Nevžala, vlasnica održivog dječjeg brenda Koo-Koo, kaže nam da joj je kod izrade komada za svoj brend najvažnije da su materijali koje koristi prirodni, organski i proizvedeni uz najmanju moguću količinu energije. Ali to nije jedini način na koji se u svom brendu brine o održivosti. “Kod krojenja odjeće razmišljam o što manjoj količini otpada. Tkaninu koja ostane kao ostatak koristim za izradu gumica i kao punjenje za igračke-tješilice. Dječje igračke-tješilice punjene su ovčjom vunom, a ne poliesterskim ili silikonskim punjenjem.” Ovčju vunu za punjenje igračaka koristi i Milena Stipić, vlasnica online trgovina SamoMALO koja u ponudi ima održive igračke, tekstilne proizvode i namještaj za djecu. “Svaki proizvod koji dolazi na web shop mora biti izrađen od prirodnih materijala. Za drvene igračke proizvođači koriste drvo hrvatskih šuma, uglavnom lipa, bukva, a platnene stvari kao i lutke i heklanci izrađeni su od pamuka i vune. Npr. imamo waldorfske lutke koje su možda i jedine u Hrvatskoj punjene češljanom vunom koja je također proizvedena u Hrvatskoj.” Ide i korak dalje s time da su u proizvodima svih proizvođača koje artikle nudi na webu testirane boje koje se koriste te je osigurano da su odabrane samo one netoksične, bez štetnih metala. “Svi se naši proizvodi, zahvaljujući svemu navedenom, mogu reciklirati”, dodaje.
Željka Šafran, vlasnica breda MINAMI, također koristi samo prirodne materijale, a dodatno se o održivosti brine činjenicom da radi gotovo isključivo po narudžbi kao i da proizvodnju drži lokalno koliko god je to moguće. “Sve se proizvodi u našem malom studiju u Zagorju, tu radimo i tisak, krojenje i šivanje”, kaže nam. Šafran u ponudi ima i komade za odrasle za koje, kaže, koristi iste prirodne materijale kao i za dječju odjeću, a tu odlazi još jedan korak dalje kroz nabavku ostataka tkanina iz industrijske proizvodnje koje bi u protivnom završile na otpadu. I odraslima je važno što nose, no nemaju tako velik izbor održive mode kao što je to slučaj s djecom. “Često nam se javljaju mame pa i tate upravo zbog materijala koji koristimo, pa na njihov zahtjev izradimo nešto po narudžbi. Svakako nam je u planu napraviti nešto za odrasle jer potražnja za tim postoji”, kaže Jasmina Nevžala. No, ipak roditelji će radije odvojiti novac za kvalitetan komad za svoje dijete nego za sebe same.
“Roditelji su osjetljiviji i promišljeniji kada su djeca u pitanju i tu se puno veća pažnja pridodaje tome što se konzumira” kaže Željka Šafran i dodaje da je vjerojatno upravo to razlog zašto veći brendovi još ne ulažu toliko u održivost kad je odjeća za odrasle u pitanju kao što to čine s dječjom. Milena Stipić tome dodaje i činjenicu da su održivi materijali često skuplji pa se brendovima za odrasle ne isplati ulagati budući da je utrošak materijala za njihovu odjeću mnogo veći od onog kod dječjih brendova. A tu je i jedan važan faktor koji ističe Jasmina Nevžala, a taj je da većina kupaca i dalje ne gleda što piše u sastavu na etiketi i jednostavno kupuju komad koji im se sviđa bez razmišljanja o tome kako je njegova proizvodnja naštetila okolišu i kako će on to nastaviti činiti u daljnjem korištenju nakon kupnje.
“Tehnologija proizvodnje umjetnih tekstilnih materijala toliko je napredovala da se danas stvarno mogu naći vrlo kvalitetni i ugodni umjetni materijali, a njihova je proizvodnja daleko jeftinija i brža”, kaže Nevžala. “Nažalost, posljedice upotrebe umjetnih materijala loše su i za nas i za planet zato što se vrlo mali postotak reciklira, a još štetnija je mikroplastika o kojoj se u zadnje vrijeme sve više govori jer ona završava u hranidbenom lancu pa tako i u našem organizmu. Ponuda odjeće high street brendova izrađene od umjetnih materijala smanjit će se onda kad će se smanjiti potražnja, a to se može postići stalnom edukacijom i osvještavanjem nas kupaca.” I doista, prema posljednjem izvještaju Europskog ureda za okoliš, kupnju nove odjeće trebali bismo smanjiti za 75 posto ako želimo ispuniti zadane ciljeve da do 2050. zadržimo globalni raste temperatura ispod 2ºC i da do 2030. koristimo 35 posto manje zemlje za uzgoj vlakana. To je prvi korak k održivijoj budućnosti, a brendovi bi mu mogli doskočiti tako da preuzmu prakse od dječjih brendova s multifunkcionalnim komadima prilagodljivima promjenama na tijelu kao i da pojačaju preprodaju komada koju su već u opticaju. U ovom trenutku, čini se da nam je to jedina šansa za održiviju modnu industriju u budućnosti.
