Uz sveprisutan greenwashing teško je razaznati kada je nešto stvarno održivo, a kada se samo prodaje s takvom etiketom. Globalno svijest o tome polako raste, a kakvo je stanje u Hrvatskoj pokušali smo saznati kroz razgovor s vlasnicima održive concept trgovine Salt te vlasnicom vintage trgovine Mango Sticky Rice Vintage
Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević u siječnju je predstavio novi model naplate odvoza otpada u glavnom gradu koji će s primjenom krenuti u srpnju. On će se sastojati od dva dijela, fiksnog koji svi plaćaju jednako, i varijabilnog koji ovisi o količini miješanog otpada pojedinačnog kućanstva. U prijevodu, oni koji više odvajaju otpad i kao rezultat imaju manje miješanog, plaćat će i manje račune. Jedan je to od načina kako građane potaknuti da više recikliraju, ali i da stvaraju manje smeća općenito. No, jesmo li na to spremni?
Odvajati otpad zaista nikad nije bilo lakše, opcija je čitav niz i to ne samo onih koje nam pružaju nadležne vlasti u našoj lokalnoj sredini. Odjeću i obuću možete odnijeti u trgovine poput H&M-a i Zare, baterije možete odnijeti u dm, elektronički otpad po dogovoru možete odnijeti u SmashIt sobu za razbijanje, donirati uz prethodni dogovor možete dječjim domovima, udrugama. I to je samo dio prijedloga kako sve možete zbrinjavati otpad, a da ne uključuje bacanje istog u prirodu, radilo se o uređenim ili divljim odlagalištima.
Slično je i s održivim odijevanjem. Opcija je zaista mnogo ako se samo malo potrudimo istražiti kako se održivije odijevati, no čini se da je, slično kao i kod odvajanja otpada oko kojeg se trenutačno buni dobar dio građana, kolektivna svijest još daleko od toga.
View this post on Instagram
Kupcima je cijena važnija od održivosti
“U našem sedmogodišnjem iskustvu u Rovinju sa Salt trgovinama, u starom gradu i hotelima (gdje su nam glavni klijenti bili turisti, lokalni i strani), postoji marginalni interes za održivošću od strane Hrvata”, rekla nam je Chiara Fumagalli iz rovinjske concept trgovine Salt koja u ponudi ima komade održivih brendova. “Postoje specifični klijenti koji su svjesni održivosti u modi, ali iz drugih razloga kao što su pozadina, osobni životni stil, znatiželja… ali to je limitirana grupa koja ne raste.” Dodaje i da stranci uglavnom ne pitaju za cijenu dok je Hrvati uvijek prvo provjeravaju i važno im je da se radi o poznatom brendu dok strance uglavnom zanima priča o brendu te su, kaže Fumagalli, otvoreniji za novotarije.
Slično iskustvo ima i Nidžara Mustafić, vlasnica zagrebačke vintage trgovine Mango Sticky Rice Vintage. U njezinu trgovinu kupci dolaze ili zbog niskih cijena ili zato što traže unikatne komade za svoju kolekciju. “Kod nas je posao 30 posto u porastu i ja sam jako zadovoljna, ali samo mali dio zagrebačkih kupaca prođe kroz moju trgovinu tako da nije realno reći da su kupci postali savjesni, možda jedan manji broj, to je najtočnije reći, a i u moj dućan ljudi često dođu zbog nižih cijena, npr. traperice su kod mene od 150 do 200 kuna, dok isti brend u specijaliziranom dućanu je do 1500 kuna. Neki kupci nam dolaze zbog nižih cijena, neki zbog ekologije, a najviše je onih koji dolaze u potrazi za unikatnim komadima koje nemaju drugi.”
Mango Sticky Rice Vintage baš kao ni Salt, iako i jedni i drugi nude zaista održive opcije, ne predstavljaju se primarno kao održive adrese za shopping. Hrvatski kupci njihovim komadima stoga i rijetko pristupaju iz te perspektive, posebice ako unaprijed nisu upućeni u to što je održiva moda. Mustafić kaže da je najčešće pitaju o podrijetlu pojedinih komada. “Ne znam zašto im je ta informacija toliko bitna. Mi, kao što znaš, najviše nabavljamo od fizičkih osoba, nešto na sajmovima i najmanje preko interneta. Primijetila sam da je arhitektima jako bitno iz kojeg razdoblja je odjeća, vole osim odjeće kupiti i dio povijesti, ima i kupaca kojima je održivost na prvom mjestu, a najviše je onih koji za ‘male pare’ traže marke i slično.”
View this post on Instagram
Svijest se mijenja kroz svakodnevicu
Fumagalli pak kaže da im se dogodilo da su i kupci koji nisu došli zbog održive ponude, putem spoznali što to znači u praksi jer su kupili kvalitetan komad koji traje dugo. “Mnogi od naših klijenata pojavili bi se nakon šest godina u istom Salt komadu s kojim su, iako ga možda nisu kupili zbog održivosti, kroz vlastito iskustvo otkrili što je održivost. Oni koji nisu bili svjesni, sada su svjesniji i njihov interes ima šansu rasti.”
O tome kako održivije pristupati modi i odijevanju naučili su i kroz održavanje odjeće. “Kad ulože određenu količinu novca, odmah ih zanima što piše na etiketi o održavanju. Razgovor o pranju, glačanju, ručnom pranju, deterdžentima i čuvanju u sezonama kad se ne nosi mogu također potaknuti niz tema o održivosti. Jednoj ću Hrvatici zauvijek biti zahvalna jer me naučila kako nositi svilene majice bez da na njima ostavite trag šminke. Na kraju, to je razmjena, socijalni moment više nego prilika za shopping. A ne zaboravimo ni da smo mi Talijani što znači da smo jako pričljivi, a to je za Hrvate nekad šokantno”, kaže Fumagalli uz smijeh.
Bili na održivi način života spremni ili ne, činjenica je da ga moramo prihvatiti što prije jer su posljedice klimatskih promjena sve prisutnije i sve katastrofalnije. Fumagalli dodaje da u javnosti nedostaje kvalitetnog sadržaja o održivosti, ali i da se o njoj treba govoriti kroz ljepotu i sreću, a ne žrtvu i smetnje. “Najčešća rečenica koju ljudi koriste kad odustaju od kupnje je: ‘To nije vrijedno, samo mi treba nešto za na plažu.’ Mi sanjamo o svijetu u kojem će odlazak na plažu biti šansa da odaberemo nešto posebno iz svog ormara” zaključuje.
