Ako ste ovih dana otvorili bilo koju društvenu mrežu, teško ste mogli izbjeći 2016. throwbackove. Naime, nostalgija danas više nije povremeni emotivni izlet, već kulturni mehanizam koji oblikuje način na koji doživljavamo sadašnjost. Ona funkcionira kao alat za regulaciju osjećaja, kao filter kroz koji lakše podnosimo stvarnost i kao narativ koji algoritmi vrlo dobro prepoznaju i potiču. Upravo zato, povratak 2016. na društvene mreže nije slučajan ni površan trend, nego jasan simptom šireg kolektivnog umora.
Zanimljivo je i to da se nužno ne vraćamo dalekim razdobljima, već vremenu koje je još uvijek dovoljno blisko da ga se jasno sjećamo. Deset godina stvara gotovo idealnu distancu: dovoljno je prošlo da se izgubi osjećaj trenutnih okolnosti, ali ne toliko da se izgubi emocionalna identifikacija. Stoga, u kolektivnom pamćenju, 2016. danas funkcionira kao posljednji trenutak prije trajne nestabilnosti. Ne zato što je objektivno bila mirna ili bez konflikata, već zato što još nije postojao toliko izražen osjećaj stalne krize. Svijet je bio politički napet i tada, ali napetost nije bila sveobuhvatna. Nije bila stalna pozadina svakodnevnog života, nego niz događaja koji su se još mogli percipirati kao iznimke, a ne kao stanje.
Također, važno je naglasiti da su društvene mreže u tom razdoblju imale drukčiju ulogu nego danas, pogotovo u granicama Lijepe Naše. Nisu bespogovorno bile doživljavane kao prostor tržišta i osobne vrijednosti, objavljivanje nije podrazumijevalo neprekidno mjerenje dosega i reakcija, a identitet se nije gradio kao trajni projekt optimizacije.
@nostalgicteendream #fyp #2016 #2016nostalgia #viral #2016vibes ♬ Lean On – Major Lazer & DJ Snake ft. MO
Nastavno tome, estetski povratak 2016. usko je povezan s načinom na koji danas emocionalno reinterpretiramo prošlost. Tadašnja modna i beauty scena nisu težile suptilnosti, ali su imale jasnu i samouvjerenu namjeru. Bile su obilježene naglašenim bojama, siluetama i vidljivim stilovima, što se danas tumači kao oblik slobode izražavanja. Iako je takav pristup u svoje vrijeme znao biti kritiziran kao pretjeran ili neukusan, u usporedbi s današnjom neutralnom, sigurnom i algoritamski prihvatljivom estetikom, 2016. sada djeluje energičnije i životnije.
Međutim, važno je imati na umu da se u ovom povratku ne priziva stvarna 2016., već njezina selektivno uređena slika. Iz te verzije prošlosti nestaju politički potresi, društvene podjele i gubici koji su tada obilježili godinu, dok u prvi plan dolaze ugodna sjećanja i emocionalni ton razdoblja. Nostalgija pritom ne funkcionira kao vjerna rekonstrukcija stvarnosti; više kao mehanizam koji iz prošlosti izvlači ono što nam danas nedostaje. Ne vraća se konkretna godina, nego osjećaj koji uz nju vežemo; dojam otvorenosti, opuštenosti i mogućnosti.
@jamaskarova #2016 ♬ origineel geluid – Samantha Feeke ☆
Razlog zašto se taj povratak događa upravo sada povezan je i s generacijskim položajem. Oni koji su 2016. bili u fazi formiranja identiteta danas se nalaze u životnom razdoblju obilježenom jasnim očekivanjima, stalnim obvezama i osjećajem da je budućnost više opterećenje nego obećanje. Povratak toj godini ne predstavlja regresiju ili bijeg u prošlost, već prisjećanje vremena u kojem se činilo da su izbori postojali. U tom smislu, ovaj fenomen govori možda više o sadašnjosti nego o samoj 2016. On razotkriva zasićenje ubrzanim tempom života, trajnom izloženošću i osjećajem da je mnogo toga unaprijed zadano. Zapravo, nostalgija se ovdje ne pojavljuje kao poricanje stvarnosti, nego kao melankolična kritika načinu na koji danas živimo.
Ipak, problem nastaje u trenutku kada nostalgija prestane biti alat za razumijevanje, a postane trajno sklonište jer kada se prošlost koristi isključivo kao emocionalno olakšanje, smanjuje se sposobnost suočavanja sa sadašnjim trenutkom. Tada povratak 2016. prestaje biti kulturni signal i poprima obilježja stagnacije. Zato je ovaj fenomen korisnije čitati ne kao želju za povratkom unatrag, već kao poruku o onome što nam danas nedostaje. Za neke je to možda prostor za nesavršenost, spontanost ili osjećaj perspektive koja još nije iscrpljena unaprijed. U tom smislu, povratak 2016. manje govori o prošlosti, a više o potrebi da drukčije promišljamo o trenucima koje živimo.
Foto: TikTok, Instagram/@emilisindlev
