Žene iz prerije i žene iz svemira

Gucci (Photo by Pietro D’aprano/Getty Images)

Osim što je čitava sezona u modnom smislu oblikovana da odjeća kao nikad do sad ženu koja je nosi čini samouvjerenom, simbolična ideja kolekcija protkana u svakoj niti i šavu bila je ideja snage i zaštite.

 

Uzavrela događanja u postrumpovskoj Americi dovela su, logično, do niza različitih društveno angažiranih pokreta koji su kao protureakcija na strah od novog civilizacijskog zastranjivanja pokrenule nebrojene organizacije, borci za prava, mladež te posebice- žene! I još uvijek traju bez naznaka za jenjavanjem. Pokreti #MeToo i #TimesUp poput uragana su se sručili u medijski prostor i poput lavine se proširili i zapljusnuli čitav svijet. Glasno progovaranje, a ovog puta napokon i sa prozivanjem konkretnih imena i prezimena s ciljem da se žene zaštiti i osigura im se jednake uvjete i prava, prelilo se u primisli svih pa tako i samih dizajnera. Sasvim je logično bilo da još jednom moda postane simbolična refleksija i sagledavanje jedne šire društvene slike jer ona upravo to u svojoj esenciji i jest.

 

Gucci (Photo by Catwalking/Getty Images)

 

Gucci (Photo by Catwalking/Getty Images)

 

Je li moda pri tom kontroverzna, ili ipak samo logična pitanje je koje se nameće dok promatramo na koji su način ideju dizajneri materijalizirali u svojim defileima. Raf Simons za Calvin Klein prikazao je toliko kompleksnu kolekciju punu simbolike da mi je njenu genijalnost teško uopće početi secirati. On je i sam izjavio da je glavna misao bila „zaštita“. Zaštitna radna odjeća vatrogasaca, kacige, goleme rukavice i srebrne metalizirane tkanine poput onih astronautskih odijela svakako su djelovale kao istovremeno spektakularno i pomalo zastrašujuće remek djelo modnog dizajnera. Ja sam si to u simboličnom smislu protumačio kao ženu koja se napokon oboružala snagom da samu sebe zaštiti, da krene u protunapad, da ako treba ode dalje nego ikad, samouvjereno, hrabro, negdje gdje se još nije usudila… u svemir?! Svemir kao simbol nečeg što nam se činilo nedohvatljivim a opet, ipak, očito ne nemogućim. Još jedan genijalan detalj koji mi u Simonsovom defileu naročito plijeni pažnju i okupira misli jesu duge prozračne haljine inspirirane prerijskima. Nešto je u njima nevino i čisto, ali istovremeno kao da otkrivam nešto fetišističko i skriveno. Prizivaju u primisao zastrašujući serijal „Handmaid’s Tail“ i pomisao na mogućnost postojanja takvog svijeta. Asociraju baš na one kakve nose žene u zatvorenim američkim poligamnim zajednicama iliti sektama. Sa distance, svima nam se čini njihov izlirani život začudno miran, a ja ne mogu a ne pitati se svaki put kad ih vidim što takav život u takvoj nametnutoj zajednici znači za ženu. Prilično sam siguran da je upravo to pitanje nešto što muči i Rafa Simonsa. Pomalo se nadam da u srcu osjeća jednak nespokoj koji po pitanju te „problematike“ ja svaki put osjećam. Ne zbog toga jer ne uvažavam raličitosti, već zbog toga što u pitanje dovodim upravo slobodu vlastitog izbora u takvim sustavima. U konkretnom slučaju naročito pitanje slobode vlastitog izbora žene.

Calvin Klein (Guliver/Getty Images)

 

 

 

 

 

Calvin Klein, (Guliver/Getty Images)

 

Marc Jacobs (Photo by Randy Brooke/WireImage)

 

Richard Quinn (Photo by Catwalking/Getty Images)

 

Sacai show (Guliver/GettyImages)

 

Od nepravdi sustava, čak ni ovog našeg takozvanog demokratskog zapadnjačkog, neće vas zasigurno zaštititi nebrojeni slojevi odjeće koje dizajneri predlažu za nadolazeću sezonu. Oni su samo simbolika. Kaputi, bunde, skafanderi, pelerine i ogrtači kod nekih su uslojavani do ekstremnih razmjera. Sumnjam da će zima biti toliko hladna da će vam kao kod Balenciage trebati skafander povrh tri kaputa i bunde, ali u modnom smislu slojevi će vam poslužiti kao poligon za igru nesputanog samoizražavanja. Za koliko god se slojeva odlučili ne zaboravite da onaj finalni mora biti snaga&samouvjerenost, i neka pri tom nadjača sve ostale.

 

 

mm
Petar Trbović

modni urednik