U “divljem” ili zakonitom braku

Guliver/Thinkstock

Iako su pred zakonom, navodno, bračna i izvanbračna zajednica izjednačene, praksa učestalo pokazuje da to nije slučaj. A prema novom prijedlogu zakona, njihova “izjednačenost” bit će još i manja

U Obiteljskom zakonu piše da je izvanbračna ona “zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili je nastavljena sklapanjem braka.” Nakon toga, slijedi da “izvanbračna zajednica stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona o pravima i obvezama bračnih drugova, prava i obveze roditelja i djece, obveze uzdržavanja, imovinskih i drugih odnosa, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi bračni odnosi.” Svakome tko je uspio ostati dovoljno koncentriran čitajući zakon jasno je da su partneri, bili u braku ili ne, pred licem pravde – jednaki. No jesu li doista?

KAD VAM DRŽAVA ZAVIRI U KREVET

Iskreno, koliko često vam, bez obzira na to jeste li u zakonitom ili “divljem” braku, treba potvrda o statusu vaše veze? Ako razmislite, shvatit ćete da su to iznimni slučajevi. No kada vam zatreba, vjerojatno će se raditi o nekoj prilično konkretnoj i velikoj stvari, poput imovine, plaćanja poreza ili nasljeđivanja. A tu, isto tako, vaš navedeni status odjednom postaje kamen spoticanja.

Naime, ako krenete u boj s administracijom, jedna od prvih prepreka na koju ćete naići jest čudo zvano dokazivanje izvanbračne zajednice. Iako bi svima zdrav razum nalagao da je dovoljna potvrda o istom prebivalištu, ovdje se događa situacija nalik onima kakve obično gledamo u serijama i filmovima, kada se stranac/strankinja želi vjenčati s američkim građaninom/američkom građankom. Osim što se u Lijepoj Našoj ne morate “dodvoriti” službenicima socijalne ili imigracijske službe, nego, ni manje ni više, nego morate – pred sud.

Da, kako biste imali utvrđenu izvanbračnu zajednicu, sami morate pokrenuti postupak pred sudom koji onda prikuplja niz dokumenata, zove svjedoke te treba hrpu izvadaka i dokaza. Uz to što će vas stajati vremena, živaca i novaca, na kraju se može dogoditi da vas, unatoč svim dokazima, sud odbije (a ne biste bili prvi).

PRIMORANI NA BRAK

Jedan hrvatski nevjenčani par susreo se s ovom zapetljanom situacijom kada je on želio njoj darovati pola stana. I to stana koji su zajedno kupili i u kojem žive i prijavljeni su više od 10 godina. Inače, porez na promet nekretnina iznosi četiri posto vrijednosti darovane nekretnine, što bračni partneri ne plaćaju. Kada je ovaj par shvatio, nakon posjeta odvjetnici, da bi morao proći mukotrpnu sudsku proceduru, odlučio je – unatoč prethodnoj odluci da će se voljeti i poštovati u dobru i u zlu, bolesti i zdravlju, i bez službenog “papira” tj. sklapanja braka – promijeniti odluku.

“Poboljšali smo statistiku. Nemamo prstenje, nemamo nova prezimena, sve nam je isto kao i dosad, samo što smo se vjenčali umjesto da smo prošli kompliciranu državnu proceduru – a sve da bi se ispoštovalo nešto što nam je navodno zajamčeno zakonom”, komentirao je novopečeni suprug. I tako su uštedjeli novac, vrijeme i živce te se bez ikakve pompe vjenčali u 15 minuta i platili cijelu proceduru 150 kuna.

Zanimljivo je da visoki državni dužnosnici, koji su itekako dobro upoznati s ovim problemom izvanbračnih partnera (jer im oni redovito šalju pritužbe o tome, što samostalno, što preko odvjetnika), objašnjavaju da utvrđivanjem izvanbračne zajednice žele izbjeći malverzacije budući da bi bilo tko mogao doći i reći da živi zajedno tri godine i na taj način pokušati izbjeći plaćanje poreza. S druge strane, ne komentiraju da se isto tako bilo tko može odlučiti na brak iz interesa kako bi porez – izbjegao. S tim da u potonjem slučaju provjera valjanosti braka ne postoji.

ISCIJEDITI SVE DO POSLJEDNJE KUNE

“Kada dođe do imovinsko-pravnih pitanja, porezna uprava, kao i u mnogim drugim slučajevima s, recimo, poduzetnicima, samo želi izvući što više novaca i ima svoja tumačenja za koja očito nema političke volje da se isprave jer ipak državi donose novac. A njoj je, u konačnici, najvažnije pokupiti svoj dio”, komentira dalje supružnik iz gore navedene priče.

Kad je riječ o imovini ili nasljeđivanju, u slučaju da izvanbračni partner premine, onaj tko je ostao živ će se itekako godinama mučiti da dokaže da su živjeli u izvanbračnoj zajednici jer se na kraju ispostavi da svi daljnji rođaci, nažalost, imaju veća prava od osobe koja je s pokojnikom dijelila život i postelju.

NO TU PRIČI NIJE KRAJ

Kao da nije dovoljno sve navedeno, prema novom nacrtu Obiteljskog zakona, izvanbračni partneri će u još jednoj situaciji biti neravnopravniji u odnosu na one u braku. Naime, ako se nacrt usvoji, izvanbračni će partneri moći posvajati djecu samo ako “postoje opravdani razlozi na strani djeteta”. A ako si država uzima za pravo svojevoljno tumačiti kako i kad poželi prvobitni zakon, prema kojem su obje zajednice izjednačene, sve nas je strah i pomisliti na što će se naknadno sve izvlačiti s tim “opravdanim razlozima”.

mm
Zrinka Bertović Skračić

lifestyle novinarka