Burnout sindrom – stanite na loptu

Guliver/Thinkstock

Ako ste stalno iscrpljeni, izgubili ste motivaciju za posao – koji ste prije nekoliko godina obožavali – i svaki dan vam se čini kao loš, možda bolujete od sindroma sagorijevanja na poslu: stanja potpune fizičke, psihičke I emocionalne iscrpljenosti, uzrokovane pretjeranim stresom

Iako je termin burnout (sagorijevanje) nastao u SAD-u prije 40 godina, sindrom koji nosi njegov naziv je puno novijeg datuma. Kao i shvaćanje što on točno znači. Naime, nekoć se smatralo da od burnouta boluje svaka osoba koja prolazi napornije razdoblje na poslu (dulje vrijeme radeći po cijele dane, brinući se o rokovima i obavljanju zadataka), dok je prema današnjoj defi niciji riječ o sindromu koji se najčešće javlja nakon što je osoba dulje vrijeme izložena kroničnom stresu, zbog čega osjeća iscrpljenost i nedostatak zanimanja za stvari oko sebe, a pogotovo za posao.

Da, reći ćete, sasvim je prirodno da umorna osoba neće jednako orno prionuti poslu poput one koja je odmorna, zadovoljna, “punih baterija” i mlađa. No, odmah ćemo vas zaustaviti i reći vam što ne valja u toj pretpostavci. Burnout ne pogađa starije ljude, tj. može, ali podaci pokazuju da od njega pati sve više mladih, među kojima se posebno ističu žene. Naime, iako stalno pričamo o ženskim pravima, a mnogi ističu koliko smo u tome odmaknuli nabolje u posljednjem stoljeću, ostaje činjenica da je u suvremenom društvu ženama teže uspjeti nego ikad prije. Pred njih se stavlja više izazova i danas moraju biti najbolje u svemu, a prije svega moraju “prešišati” svoje muške kolege ako misle napredovati, što im se stalno iznova napominje. Uz to, moraju razmišljati o majčinstvu, koje bi ih moglo zakinuti u poslovnom smislu, ali i biološkom, ako ne obrate pozornost na njega na vrijeme. Moramo ići ukorak s trendovima, biti uvijek najbolje, cijeli život učiti, raditi na sebi kako bismo se još više dokazale i napredovale, te dok to sve činimo – izgledati bajno. I dok smo u toj “ja sve mogu” fazi, uopće ne primjećujemo kako nam se polako ali sigurno narušava zdravlje, te koliko brzo ćemo, uz dodatni poticaj, izgorjeti.

BOLEST ZAPADNOG DRUŠTVAPočetkom 1980-ih godina počela su prva istraživanja koja su pokazala da osobe koje se ne druže s prijateljima ili članovima obitelji, ili koje nisu aktivne u društvu, bez obzira na dob, i uz sav taj trud, bili mi toga svjesni ili ne. “Dva su ključna trenutka koji dovode do razvoja burnout fenomena: s jedne je strane okrutnost sustava utemeljenog isključivo na profi tu, a s druge su strane ljudi, pogotovo oni koji žive u područjima gdje se ne umire od gladi i gdje ima dovoljno pitke vode, sve razmaženiji”, objašnjava psihoterapeut dr. Milan Košuta, ali dodaje i kako je moguće djelovati preventivno: “Ono što sprječava pojavu toga fenomena jest hrabrost slijediti svoje autentično biće. Nažalost, niti škola, niti obitelj, a niti crkva ne olakšavaju niti uče čovjeka prepoznati autentične potrebe. Onda se javi strah i tjeskoba, strepnja od otkaza, a tamo gdje bi trebala ležati iskrena duhovnost, pojavi se sklonost ritualima i idolopoklonstvu.”. Iako je u današnje vrijeme teško ne strahovati zbog gubitka posla, na taj često nepotreban stres (postoje, naravno situacije kad je strah opravdan, no čak ni u takvim situacijama ne bismo se trebali predati strahu, iako je to lakše reći nego učiniti), uvelike mogu utjecati osobe čiji bi glavni zadatak trebao biti da pripaze kako je posao obavljen, i to na najbolji mogući način. Svaka emocionalno inteligentna osoba zna da će to najbolje postići ako su njezini zaposlenici zadovoljni, ali, nažalost, takve osobe rijetko dospiju na vrh piramide u poslovnom svijetu.

“Kad je menadžer istinsko duhovno biće, kad je u stanju umanjiti tjeskobu i osjećaj neizvjesnosti kod zaposlenika i kad je vlasnik tvrtke također sve to i usto nije pohlepan, onda nema burnouta. Čini mi se da u kompanijama, kao što je DM, ima manje burnout fenomena nego u, npr. ljudi koji rade u financijskom sektoru, koji se zapravo bavi potpuno besmislenim stvarima – osim povećanja zarade, tamo nema nikakvog sadržaja”, kaže dr. Košuta. Poslovima najčešće upravljaju ljudi koji se vode samo brojkama, a “svi smo/ste zamjenjivi” postala je jedna od najglasnijih parola suvremenog društva. Koliko god je smatrali dehumanizirajućom, ako je dovoljno puta čuju, čak i oni najjači među nama pokleknut će i počet će se brinuti i zbog stvari koje – što je svima oko njih, ali ne i njima samima, očito da – zapravo obavljaju vrhunski. Premda se burnout može dogoditi bilo kome, jer, kao što smo rekli, prije svega na njegov razvoj utječe radni kolektiv, tj. osobe koje su smještene više na “hranidbenom lancu”, postoje profesije koje su izloženije ovoj bolesti, upozorava dr. Košuta. “Burnout se lakše razvije u ljudi koji ne vide svoj proizvod – npr. oni koji imaju vezu s digitalnim svijetom, virtualnim, informatičkim prije će razviti simptome nego što će ih imati stolari, zemljoradnici ili zidari. Također, oni koji su u blizini ljudske patnje, mogu razviti ozbiljne simptome, a pogotovo ako imaju slabiju sposobnost transcendentalnog razumijevanja ljudskoga života. I vjerujem da su najugroženije one profesije koje se bave zlom, prenose loše vijesti i analiziraju zlo.”

KADA SE ZABRINUTI?

Iako se burnout očituje na pojedincu, on je odraz okruženja u kojem radi. Svejedno, često okolina to neće primijetiti tek tako, a on sam neće si htjeti priznati da je u potpunosti promijenio stavove o poslu. Iako psiholozi napominju da im osobe oboljele od ovog sindroma obično ne kažu već s vrata u čemu je problem, nego tek duljim razgovorom dolaze do postavljanja dijagnoze, postoje pokazatelji da možda patite od burnouta. Za početak, najočitiji simptom je iscrpljenost. Taj osjećaj konstantnog umora može biti emotivan, fizički ili psihički, a osjećat ćete se kao da ste u potpunosti “presušili”. Iako je umor jedan od vjernih pratitelja stresa, ono po čemu ćete razlikovati to dvoje jest to da stres uključuje “previše” toga: previše pritiska koji

uzima danak od vas, bilo psihički ili fizički.

No ljudi pod stresom mogu zamisliti da će stvari jednog dana krenuti nabolje. Za razliku od onih oboljelih od burnouta koje stalno muči “nedostatak”: osjećaju se izmoždeno, prazno, bez motivacije i ne smeta ih što su im se u tolikoj mjeri promijenili stavovi. Oni se više ne nadaju nikakvom pozitivnom pomaku, i dok oni pod povećanim stresom imaju osjećaj da se utapaju, ovi oboljeli od burnouta su kao – iscijeđeni. Uz nedostatak motivacije (jer ćemu se uopće truditi oko bilo čega), koji će vam definitivno otežati svakodnevno ustajanje iz kreveta, možete postati i frustrirani i cinični. To obično slijedi u kombinaciji s prevladavajućim pesimizmom, a vrlo je bitno osvijestiti da, iako su povremeni negativni osjećaji potpuno prirodni, ovakav zaokret na mračnu stranu – nije. Kao i kod stresa, i u slučaju burnouta primijetit ćete kognitivne tegobe, prije svega nedostatak koncentracije, loše pamćenje i nemogućnost da obraćate pozornost na najjednostavnije stvari. Naše tijelo i mozak su dizajnirani tako da povremeno prežive ovakve faze, ali zatim se povrate u normalu. No kad prevladava kronični stres, mozak će vam na ovaj način dati do znanja da je i njemu dosta svega, pa pripazite, jer je ovo trenutak u kojem se može pojaviti anksioznost, koje se nećete tek tako riješiti. Sve navedeno neminovno će utjecati na vaš rad, ali i odnose, kako na poslu, tako i kod kuće. S obzirom na to da ćete ionako imati negativne stavove, prestat ćete se brinuti za sebe, te je vrlo lako zaglibiti u jednoj od loših strategija “preživljavanja”, točnije možete se lako odati alkoholu, pušenju, prestati se kretati, jesti previše nezdrave hrane ili prestati jesti uopće, te nedovoljno spavati. Ako uz to po cijele dane razmišljate i brinete se o poslu, čak i kad ne morate raditi, općenito ste nezadovoljni i počinjete osjećati zdravstvene probleme (a kronični stres može uzrokovati probavne tegobe, razvoj srčanih bolesti, nesanicu, depresiju i pretilost), znajte da ste na lošem putu i da je krajnje vrijeme za promjene.

SREĆOM, ZA SVE POSTOJI RJEŠENJE…

Ako ste se prepoznali u gore navedenom opisu, vrijeme je da potražite stručnu pomoć. U većini slučajeva kod sindroma izgaranja na poslu nema potrebe za medikamentoznom terapijom, no vjerujte liječniku koji će odlučiti što je konkretno kod vas potrebno učiniti i slijedite njegove savjete. Ono što možete sami učiniti jest to da ozbiljno shvatite opuštanje. Odmor je svima potreban, a vama u ovom trenutku i više nego drugima, pa odaberite ono što vas opušta i, bilo da je riječ o meditaciji, jogi, slušanju glazbe, čitanju knjiga, šetnji ili kavi s prijateljicama, odvojite redovito vrijeme za to. Premda vas opustiti može samostalan odlazak u šumu, pronađite vremena i za bližnje. Budući da do burnouta dolazi zbog nezdravih međuljudskih odnosa na poslu, vrlo je važno da se okružite pozitivnim i vama bliskim ljudima izvan njega. Isto tako, posvetite se nečemu što vas veseli, bio to fitness ili volontiranje u azilu za životinje, te odvojite vrijeme za to. Možda će vam se činiti da ćete uz sve nabrojano na kraju spavati manje nego prije, no, vjerujte, vrijeme potrošeno na način koji koristi vašem duhovnom biću nikad nije bačeno u vjetar, čak i ako to znači da ćete sljedećih mjeseci nanositi malo više korektora kako biste prikrili podočnjake. Pa ipak, uza sve ove aktivnosti, važno je i da se naučite isključiti iz svega, što je vrlina koju su mnogi suvremeni ljudi (pogotovo oni koji žive u gradu) zaboravili. Jednostavno, to je vrijeme koje ćete odvojiti samo za sebe, bez ikakve tehnologije u blizini, a u kojem ćete dopustiti mislima da vrludaju svojim neometanim tokom, jer ćete tako najlakše doći do zaključaka koji su vam vjerojatno cijelo vrijeme bili “pred nosom”. Isto tako, s vremenom ćete naučiti kako stvarno “pročistiti” mozak i ne razmišljati ni o čemu, što se – pogotovo ženama – često čini kao nemoguća misija. Počnite spavati, organizirajte sve poslovne i privatne obveze, osluškujte svoje tijelo (jer nam ono obično govori kad nešto nije u redu, samo što ga najčešće ignoriramo i utišavamo) i razlučite kad nije problem u vama nego u ljudima oko vas. A to je ključni trenutak, jer da bismo uopće mogli izbjeći pojavu burnouta, moramo znati reći ne, postaviti se u situacijama kada se trebamo izboriti za sebe i ne dopustiti da nam posao zavlada životom. Ako to znači da ćete morati dati otkaz, samo dajte, jer ona rečenica koju ste vjerojatno stotinu puta čuli od majke – da ništa nije vrijedno vašega zdravlja – uistinu jest točna.

 

mm
Zrinka Bertović Skračić

lifestyle novinarka